Dora Maar, junakinja mog romana “Dora i Minotaur “, bila je poznata nadrealistička fotografkinja. I baš dok sam se vozila prema Robertovom atelijeu, po glavi su mi se motale rečenice koje sam napisla toga popodneva: “Prve sam fotografije napravila s dvanaest ili trinaest godina, još u Buenos Airesu. Išla […]
Kako su ljudi sebi izgledali prije postojanja fotografije? Zrcalo je u osamnaestom vijeku, posljednjem stoljeću ere u kojoj ljudski lik nije bio oslikan svjetlom, bilo dragocjen predmet koji su posjedovali pripadnici viših društvenih slojeva. Kakvim je sebe zamišljao čovjek koji u kući nije imao zrcalo? U tom su stoljeću malobrojni […]
OTISCI SVJETLA NA STAKLU Što je tehnologija? Dođeš, recimo, u Sesvete, u ulice voćnih i vrtnih imena, i shvatiš da naprednija tehnologija ne nosi nužno sa sobom bolje rezultate. Fotografije koje je Robert na staklu „iskemijao” (što je splitski sleng, ali nekako mi točno pristaje za postupak) u maloj zatamnjenoj prostoriji na vrhu […]
“Nitko ne može znati kako će ispasti na ambrotipiji jer se na mokru ploču preslikava samo UV svjetlo. Ono koje ljudskom oku nije vidljivo. Može se čovjeka počešljati, namjestiti, osvijetliti ga, ali ne može se predvidjeti koliko svjetla njegova površina upija, a koliko reflektira. Međutim, u vrijeme kada je ambrotipija […]
FRAGMENTI O FOTOGRAFIJI 1. Prizemni splitski stan, počinju devedesete godine. Kao da za sve već nije zasjela pomrčina: propis o potpunom zamračenju. Pod stolom, za heklanom zavjesom stolnjaka, snop džepne baterije razbija nametnuti mrak. Likovi vođeni Morrisovom sigurnom rukom živi su, tiskarske boje gore. Godinama će za mene, mimo […]
Upoznao ja tako nekim čudom – a danas mi se čini da je tako moralo biti – Iliju Aščića, finog čovjeka, između ostalog i fotografa, koji mi reče da bi me njegov prijatelj, neki Robert Gojević, htio fotografirati. Ima svakakvih ljudi, to već znam, pa ako mu to pričinja veselje, […]
U potrazi za Franjom Pommerom Oživljenim i vrlo složenim postupkom dobivanja fotografskih slika Robert Gojević je u potrazi za Franjom Pommerom, koji je stotinu i šezdeset godina prije Gojevića uspostavio u Zagrebu prvi fotografski studio. Tada je, davno, Pommeru, inače rodom iz Danske, pao na um ambiciozni projekt da po […]
Posveta Pommeru: Robert Gojević i projekt fotografiranja petnaestorice istaknutih hrvatskih književnika Franjo Pommer sredinom je devetnaestoga stoljeća portretirao petnaestoricu onodobnih znamenitih književnika i tim si činom osigurao istaknuto mjesto u svim važnijim pregledima povijesti hrvatske fotografije. Sudeći prema tadašnjoj periodici, ovaj je zanimljivi projekt ostavio stanovitog traga u kulturnom […]
Pommer 1856 | Fotografične slike naših narodnih spisateljah posveta Franji D. Pommeru, prvom zagrebačkom rezidentnom fotografskom majstoru te autoru prvoga zaokruženog fotografskog projekta zamišljenog i izvedenog u Hrvatskoj Još donedavno bio sam uvjeren kako ovaj projekt dvostruko posvećujem Franji Danielu Pommeru. Naime, neki stari izvori tvrde da je 1856. godine […]
Postoji ono strašno usklađivanje termina. Teško se pronalaze rupe u vremenu, odmorišta u zavojima ili čvrsta tla u zraku. A upravo sam na takve potrage pristao i to sve nakon što me dragi urednik Kruno Lokotar blagonaklono izručio još blagonaklonijem fotografu Robertu Gojeviću i njegovim drevnim kiselinama i neobično dugim […]
Kuću u Dalmaciji u kojoj pišem ovaj tekst napravili su meštri – moj dida i moj ćaća. Kad god slušam priče o njima dvojici, u tim pričama se uvijek potkrade rečenica: „Njih dvojica su s rukama mogli učinit šta god su zamislili.” Kuća i gomila detalja po njoj ostali su […]
AMBROTIPIJA za Roberta Gojevića Drevna je vještina lijevanja aktova i likova po staklu, tu su kolodij, srebro nitrat i tamna, tamna, crvena komora kao utroba kineskog zmaja fotografove ruke kao usta kušača vina u kojima se miješaju sjene svjetla, vremena, vode… vrijeme je toplo, smolasto, sporo, vrijeme ukroćeno u […]
Sa Sinišom Labrovićem sjedio sam u atelijeru Roberta Gojevića u Sesvetama koji se sjajno uklapao u kvart, i atelje i kvart smješteni su u predsoblje stana/grada. Ali ovaj atelijer u kojemu nastaju čudesna djelca fotografske umjetnosti bio je i crvotočina u prostoru, link iz stana i kvarta ravno na svjetsku […]
Nedavno su posve modernom tehnikom skenirani Rembrandtovi radovi, napravljene tisuće izračuna kako to izgledaju oči koje on slika, kragne oko vratova tadašnje gospode, one majstorije svjetla i sjene, potezi kistom, ma što potezi, debljina nanosa na pojedinim dijelovima i koješta drugo. Nakon toga računalo je napravilo posve novu „Rembrandtovu” sliku […]
Jedno jutro smo proveli kod fotografa Gojevića Niko, Luiđa i ja. Došli smo u žurbi, na putu prema Splitu. Našli smo ga u Sesvetama u jednoj od bezbroj ulica koje se zovu po cvijeću. Iza vrata obiteljske kuće Robert ima malu, prekrasnu i dobro opremljenu fotografsku manufakturu. Sa zidova nas […]
Ne znam gotovo ništa o fotografiji. Nisam znao ni prije susreta s Robertom Gojevićem, a što god mi je on rekao samo je osvijetlilo moje neznanje. U redu mi je da tako i ostane. To što ljudska naprava može zarobiti otisak živog svijeta i dalje mi je malo čudo, a […]
Nije svaki zanatlija umjetnik, ali nema umjetnika koji nije, prije nego sve ostalo, zanatlija. Fotografije Roberta Gojevića, naravno, ovise o talentu koji ima, o oku koje izgleda kao i svačije oko, ali on svojim ne vidi isto što i drugi, makar cijelo stoljeće zajedno s njim buljili u isto lice, […]
LICE STARO STO GODINA Najbolji udžbenik za predmet likovnu umjetnost napisala je dr. Jadranka Damjanov prije više desetljeća. To je ona knjiga iz koje sam i ja učio osnove teorije slikarstva, skulpture i arhitekture prije skoro četrdeset godina, kao što iz iste knjige i danas uče mnogi srednjoškolci. E, pa […]
… I konačno, svoj skepsi i nevjerici, Googleu i oguglalosti usprkos, sad sam ja taj Indijanac, taj koji negdje u Sesvetama, pred tipom iza glomaznog stroja (ili je to jedno biće, RobertKameraGojević?), sporazumno gubi dušu. Ali što ja to gubim, i gubim li doista – jer možda bi moglo biti […]
