Dora Maar, junakinja mog romana “Dora i Minotaur “, bila je poznata nadrealistička fotografkinja. I baš dok sam se vozila prema Robertovom atelijeu, po glavi su mi se motale rečenice koje sam napisla toga popodneva: “Prve sam fotografije napravila s dvanaest ili trinaest godina, još u Buenos Airesu. Išla […]
Tag Archives: F.D.Pommer
Kako su ljudi sebi izgledali prije postojanja fotografije? Zrcalo je u osamnaestom vijeku, posljednjem stoljeću ere u kojoj ljudski lik nije bio oslikan svjetlom, bilo dragocjen predmet koji su posjedovali pripadnici viših društvenih slojeva. Kakvim je sebe zamišljao čovjek koji u kući nije imao zrcalo? U tom su stoljeću malobrojni […]
Gdje se točno nalazio atelijer F.D.Pommera, prvog stalnog fotografa u Zagrebu? Znamo da je bio u kući na adresi Vijećnička ulica br. 10 i da se ta ulica danas zove Kuševićeva. Međutim, nigdje nisam našao broj ulice i postoji li možda neka fotografija te kuće? Igrom ironije u istoj ulici danas […]
OTISCI SVJETLA NA STAKLU Što je tehnologija? Dođeš, recimo, u Sesvete, u ulice voćnih i vrtnih imena, i shvatiš da naprednija tehnologija ne nosi nužno sa sobom bolje rezultate. Fotografije koje je Robert na staklu „iskemijao” (što je splitski sleng, ali nekako mi točno pristaje za postupak) u maloj zatamnjenoj prostoriji na vrhu […]
Postoji ono strašno usklađivanje termina. Teško se pronalaze rupe u vremenu, odmorišta u zavojima ili čvrsta tla u zraku. A upravo sam na takve potrage pristao i to sve nakon što me dragi urednik Kruno Lokotar blagonaklono izručio još blagonaklonijem fotografu Robertu Gojeviću i njegovim drevnim kiselinama i neobično dugim […]
Kuću u Dalmaciji u kojoj pišem ovaj tekst napravili su meštri – moj dida i moj ćaća. Kad god slušam priče o njima dvojici, u tim pričama se uvijek potkrade rečenica: „Njih dvojica su s rukama mogli učinit šta god su zamislili.” Kuća i gomila detalja po njoj ostali su […]
AMBROTIPIJA za Roberta Gojevića Drevna je vještina lijevanja aktova i likova po staklu, tu su kolodij, srebro nitrat i tamna, tamna, crvena komora kao utroba kineskog zmaja fotografove ruke kao usta kušača vina u kojima se miješaju sjene svjetla, vremena, vode… vrijeme je toplo, smolasto, sporo, vrijeme ukroćeno u […]
Sa Sinišom Labrovićem sjedio sam u atelijeru Roberta Gojevića u Sesvetama koji se sjajno uklapao u kvart, i atelje i kvart smješteni su u predsoblje stana/grada. Ali ovaj atelijer u kojemu nastaju čudesna djelca fotografske umjetnosti bio je i crvotočina u prostoru, link iz stana i kvarta ravno na svjetsku […]
Nedavno su posve modernom tehnikom skenirani Rembrandtovi radovi, napravljene tisuće izračuna kako to izgledaju oči koje on slika, kragne oko vratova tadašnje gospode, one majstorije svjetla i sjene, potezi kistom, ma što potezi, debljina nanosa na pojedinim dijelovima i koješta drugo. Nakon toga računalo je napravilo posve novu „Rembrandtovu” sliku […]
Jedno jutro smo proveli kod fotografa Gojevića Niko, Luiđa i ja. Došli smo u žurbi, na putu prema Splitu. Našli smo ga u Sesvetama u jednoj od bezbroj ulica koje se zovu po cvijeću. Iza vrata obiteljske kuće Robert ima malu, prekrasnu i dobro opremljenu fotografsku manufakturu. Sa zidova nas […]
Ne znam gotovo ništa o fotografiji. Nisam znao ni prije susreta s Robertom Gojevićem, a što god mi je on rekao samo je osvijetlilo moje neznanje. U redu mi je da tako i ostane. To što ljudska naprava može zarobiti otisak živog svijeta i dalje mi je malo čudo, a […]
Nije svaki zanatlija umjetnik, ali nema umjetnika koji nije, prije nego sve ostalo, zanatlija. Fotografije Roberta Gojevića, naravno, ovise o talentu koji ima, o oku koje izgleda kao i svačije oko, ali on svojim ne vidi isto što i drugi, makar cijelo stoljeće zajedno s njim buljili u isto lice, […]
LICE STARO STO GODINA Najbolji udžbenik za predmet likovnu umjetnost napisala je dr. Jadranka Damjanov prije više desetljeća. To je ona knjiga iz koje sam i ja učio osnove teorije slikarstva, skulpture i arhitekture prije skoro četrdeset godina, kao što iz iste knjige i danas uče mnogi srednjoškolci. E, pa […]
… I konačno, svoj skepsi i nevjerici, Googleu i oguglalosti usprkos, sad sam ja taj Indijanac, taj koji negdje u Sesvetama, pred tipom iza glomaznog stroja (ili je to jedno biće, RobertKameraGojević?), sporazumno gubi dušu. Ali što ja to gubim, i gubim li doista – jer možda bi moglo biti […]