Nema sumnje, iz prve ruke znam kako je ime Gaspard-Félix Tournachon većini nepoznato. OK, istina, nije baš pamtljivo ime. I sam ga ponekad zaboravim, ne mogu ga se sjetiti iako je neizmjerno utjecao na moje fotografiranje osoba iz kulturno umjetničkih krugova. Srećom imamo njegov pseudonim, Nadar, pa ono malo ljudi […]
Jučer sam po prvi put nakon potresa bio u centru Zagreba. Jasmina Reis (Kuća Šenoa), Marijan Lipovac (predsjednik Hrvatsko-češkog društva) i moja malenkost imali smo dogovoreni sastanak u HAZU s gospodinom Velimir Neidhardtom, predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Tema razgovora bila je spomen ploča Ivanu Standlu.
Ivan Ad. Standl, svjetlopisac u Ilici br. 750. preporuča visokomu plemstvu i štovanom p.n. obćinstvu svoja svjetlopisna djela, poboljšana po najnovijem načinu i najukusnije izvedena.
„Nu molimo, da se malko strpite. Slike su nacrti, koji se za fototipiju perom prerisati moraju. Izvolite samo tako nastaviti bit će nam drago ako slike buduće budu samo perom crtane. Fototipija je znatno cjenija od ksilografije, zato i možemo sad više izvornih slika donositi, te smo ih i liepo […]
Krajem prošle godine odlučio sam ubuduće na Dan svih svetih prošetati Mirogojem i zapaliti svijeću na grobovima povijesnih osoba koje mi nešto znače. Samim time, kao kolekcionaru starih zagrebačkih fotografija jako mi je bilo žao što nisam uspio doznati gdje su grobovi Franje Pommera i Ivana Standla, naših najistaknutijih fotografa […]
U suton prvoga dana potresa, 9. studenoga 1880., August Šenoa odvezao se na Mirogoj s prijateljem i gradskim mjernikom Rupertom Melkusom kako bi utvrdili u kakvom su stanju grobovi, posebno arkada s grobnicom Petra Preradovića.
“Neka mi bude dozvoljeno ovdje spomenuti jednu davnu zaboravljenu tragikomičnu epizodu sa neadanje posvete željezne piramide. Pripovijedao mi ju je začasni član i osnivač H.P.D. gosp. Vladimir Krešić moguće danas jedini živi svjedok svečanog čina od 9. Srpnja 1889. Pred novom piramidom bio je podignut oltar gdje je imao služiti […]
Tijekom srednjeg vijeka sve do 19. stoljeća cehovska organizacija bila je temelj vatrogastva. 1768. god. Kraljevsko vijeće Hrvatske, Slavonije i Dalmacije donijelo je prvi propis za obranu od požara na razini Hrvatske. Propis je nosio naziv: “Osnova kako bi se mogli spriječiti požari u slobodnim kraljevskim gradovima i trgovištima” i […]
Nada Grčević započinje kratku priču o zagrebačkom fotografu Eduard Haseu ovim riječima: „Eduard Hase pripada, uz Pommera i Huhna među najranije zagrebačke stalne fotografe. O njemu imamo vrlo malo podataka, a od radova sačuvano je tek nekoliko primjeraka“.
A. WEINWURM jedan je od ranih zagrebačkih fotografa čiji atelijer je bio u Ilici 867, bivši Mayerov atelijer poznat po imenu „velika fotografička sala u dolnoj llici“. Budući ne postoje arhivski podatci o Weinwurmu, a zna se kako je Mayerov atelijer od 1867 vodio F. Kelemen, možemo samo pretpostavlja kako […]
Pravo je zadovoljstvo nabaviti katalog izložbe Muzeja za umjetnost i obrt „Sto godina fotografije u Hrvatskoj (1840—1940) | 20 godina fotokemike“ koji se održavao u ovo vrijeme 1966. godine. Bilo je to dakle prije mog rođenja, prije točno 50 godina. Katalog je iznimno zanimljiv, posebno meni grafičaru, kako zbog svoje […]
„Ludwig ŠVOISER (Schwoiser) spada također među najranije zagrebačke stalne fotografe. Ni o njemu nemamo arhivskih podataka, pa ne možemo točnije odrediti vrijeme djelovanja u Zagrebu.
Jedan od najpoznatijih zagrebačkih fotografa osamdesetih i devedesetih godina devetnaestog stoljeća bio je Gjuro Varga. Rođen je u Mađarskom mjestu Koszeku u blizini Austrijske granice. Fotografski obrt U Zagrebu otvorio je 3.VII.1878. godine u atelijeru na uglu Ilice 25 i Gundulićeve 2. Na kartonskim poleđinama najranijih fotografija pisalo je „Gerb. […]
Gdje se točno nalazio atelijer F.D.Pommera, prvog stalnog fotografa u Zagrebu? Znamo da je bio u kući na adresi Vijećnička ulica br. 10 i da se ta ulica danas zove Kuševićeva. Međutim, nigdje nisam našao broj ulice i postoji li možda neka fotografija te kuće? Igrom ironije u istoj ulici danas […]
Disdéri je imao prilično malu naobrazbu i najvjerojatnije je potjecao iz siromašne sredine ali to ga nije spriječilo da postane najbogatiji fotograf svog vremena, a možda i u povijesti. Trebala mu je samo dobra odskočna daska, a dobio ju je od prijatelja Chandelliera koji je zahvaljujući bogatom nasljedstvu Disdériu dao […]
Disdéri je upropastio fotografe koji se nisu prilagodili jeftinoj proizvodnji fotografija malog formata poznatom pod imenom Carte de Visite koju je on patentirao i proslavio. Fotografi umjetnici koji su sve sami radili u atelijeru i jako pazili kako bi trebao izgledat kvalitetan umjetnički portret nestali su sa scene jer su […]
“No kupovna moć spomenute publike bila je isto tako mala kao što je njihovo razumijevanje nove umjetnosti bilo veliko. Ti ljudi gotovo nikada nisu imali novaca. Le Gray je u svom ateljeu često poklanjao fotografije. A koliko li je samo napora i rada, u tim prvim danima fotografije, zahtijevala samo […]
Francuski fotograf André Adolphe Eugène Disdéri je bio praktičan čovjek koji je vidio veliki potencijal u novootkrivenom fotografskom procesu poznatim pod imenom mokra ploča kolodija. Novi proces nije bio zaštićen patentom poput Dagerotipije, i za razliku od nje temeljio se na negativ fotografiji na staklu od koje su se izrađivali […]
Slani papir (1840. – oko 1860.) Povijest Iako su osnove dobivanja fotografija na papiru impregniranom srebrnim solima poznate od samog početka XIX. stoljeća, i to prvenstveno kroz pokušaje Thomasa Wedgwooda (1771. – 1805.), te nešto kasnije Nicéphorea Niépcea (1816.), prve trajne fotografije na slanom papiru tijekom druge je polovice 1830-ih […]
Nekoliko osnovnih informacija u vezi portretiranja Kolodij procesom Mokre Ploče. Fotografiranje, odnosno ekspozicija ili izloženost Mokre ploče svjetlu traje minimalno 4-5 sekundi (ovo vrijeme uvjetuje jačina rasvjete i otvor blende). Minimalno vrijeme ekspozicije ostvaruje se velikim otvorom blende koja stvara plitku žarišnu duljinu. To znači da tokom fotografiranja ne smije […]