Sandra Vitaljić | Neplodna tla

Kraj je godine, pa kako malo sređujem dojmove i svoju web stranicu, primijetio sam da nisam napravio post o Sandri Vitaljić i njenoj samostalnoj izložbi „Neplodna tla“ u galeriji Batana koja se odvijala od 19.3. do 6.4.2016. u Rovinju.

Sandra je moja dugogodišnja prijateljica, i upoznali smo se otprilike u ovo vrijeme 2007. godine na njenoj samostalnoj izložbi „Latentna slika“ u Foto galeriji Lang u Samoboru. Bila je to i ostala najbolja foto izložba koju sam do sada vidio, a najbolje će ju opisati riječi Maše Štrbac koja je napisala predgovor za katalog izložbe:

“S pojavom digitalne fotografije izmijenjeni su materijalni nositelji fotografije: filmski negativ zamijenio je čip, emulziju piksel, a proces nastanka i distribucije fotografske slike ubrzan je gotovo do istovremenosti. I dok ta svojstva odgovaraju suvremenom dobu i njegovoj potrebi za brzom proizvodnjom i još bržom potrošnjom, nešto vrijedno se na tom putu “razvoja” ipak izgubilo: onaj, u radu sa analognom fotografijom specifičan i možda najupečatljiviji trenutak kada u crveno osvijetljenom prostoru foto-laboratorija očarani svjedočimo postepenom izranjanju latentne fotografske slike iz bjeline foto-papira. Tko god je iskusio taj trenutak, ne može mu poreći svojevrsnu mističnu čar, a iz perspektive našeg vremena, i nostalgičnu privlačnost onoga što polako nestaje, postaje rijetko i dragocjeno iskustvo. Sandra Vitaljić odlučila je upravo iskustvo tog trenutka podijeliti sa drugima na ovoj izložbi: izloživši eksponirani ali nerazvijeni foto-papir u ambijentu koji crvenim osvjetljenjem simulira foto-laboratorij, omogućila je posjetitelju izložbe da sam potakne magični proces, tako da spužvom natopljenom kemikalijama za razvijanje i fiksiranje slike prijeđe preko foto-papira i na taj način potakne pojavljivanje latentne slike koja je na njemu zabilježena.”

 

Nemam riječi koliko sam bio pod dojmom na toj izložbi, a svakako tada nisam mogao niti sanjati da ću u proljeće 2015. godine imati priliku ja njoj prikazati mističnu čaroliju i iskustvo davno zaboravljene tehnike. Iako je Sandra više puta bila kod mene, prije i poslije tog fotografiranja, uvijek imamo bezbroj tema za razgovor, pa smo se pri njenom portretiranju ambrotipije toliko zapričali da sam zaboravio napraviti nekoliko dokumentarnih fotki koje uvijek običavam fotografirati kako bih dokumentirao izradu portreta. Tako to valjda biva kad se susretnu fotografi koji imaju toliko toga reći jedno drugome :). Ono što sam ovim postom htio naglasiti je čast i zadovoljstvo što je Sandra, točno godinu dana nakon tog portretiranja, za katalog izložbe izabrala upravo taj portret. Zbog nedostatka dokumentarnih fotografija do sada nisam napravio blog post o tom portretiranju, pa sad to s veseljem ispravljam.

«NEPLODNA TLA» – SIMBOLI LJUDSKIH PATNJI I STRADANJA

Istaknuta doktorica fotografije i izvanredna profesorica na Odsjeku snimanja Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu Sandra Vitaljić u subotu 19. ožujka u galeriji CVU «Batana» predstavila je svoj ciklus fotografija pod nazivom «Neplodna zemlja».

Otvaranju izložbe prethodilo je autoričino detaljno izlaganje, popraćeno video slajdovima, o nastanku ove neobične izložbe fotografija velikog formata na kojima dominiraju pejzaži gole zemlje, blatnjavih putova, šikara i šuma, zapuštenih spomenika i Save zavijene u maglu.

«Zanimala su me mjesta koja je politička retorika obilato koristila u svojim huškačkim govorima tijekom 90-ih, mjesta institucionaliziranog sjećanja, kao i ona koja nikada neće biti obilježena nekom spomen-pločom. Slično kao nakon II. svjetskog rata i nakon rata u bivšoj Jugoslaviji, politike sjećanja označavale su samo ono čega se treba sjećati, a potiskivale ono što je bilo poželjno zaboraviti», rekla je autorica Sandra Vitaljić u svom izlaganju o nastanku ovog ciklusa.

Tako je obišla mjesta ratnih zločina, logora i stratišta na tlu naše zemlje, sa izuzetkom Bleiburga – od Stubica i Seljačke bune 1573. godine, preko II. svjetskog rata, do borbe za neovisnu Hrvatsku. Te lokacije su nedovoljno istražene i često ničim obilježene, kao da se želi zaboraviti i zataškati što se na tim mjestima događalo. Iza pejzaža maglovite Save, puste uvale Slana na Pagu, Jasenovca, Bleiburga, Bučja kod Pakraca i Adolfovca na Sljemenu kriju se masovni zločini u ime politike, nacionalnosti ili vjere.

Na ovaj način Sandra Vitaljić simbolično upozorava javnost da se ta «neplodna polja» ne zaborave jer su ona i danas «plodna tla» za političke manipulacije i podjele koje dovode do zločina nad čovjekom i čovječnosti. Izložbu Sandre Vitaljić otvorio je povjesničar umjetnosti Mladen Lučić i možete je razgledati u «Batani» do 6. travnja.