Ivan Standl razbio aparat s pločama


“Neka mi bude dozvoljeno ovdje spomenuti jednu davnu zaboravljenu tragikomičnu epizodu sa neadanje posvete željezne piramide. Pripovijedao mi ju je začasni član i osnivač H.P.D. gosp. Vladimir Krešić moguće danas jedini živi svjedok svečanog čina od 9. Srpnja 1889. Pred novom piramidom bio je podignut oltar gdje je imao služiti svečanu službu Božju Josip Torbar. Mnoštvo odličnih gostiju skupilo se na Sljemenu da prisustvuje svečanom činu kod kojega je imala i i sudjelovati vojnička glazba hrvatskog domobranstva. Iz Zagreba bio je pozvan i tadanji poznati fotograf Standl, da snimi sam svečanosni čin. Bilo je dogovoreno, da će se snimka uzeti u času kad se bude misnik kod »Sanctus«-a okrenuo vjernicima. U blizini je stajao kup cjepanica i Standl se sa fotografskim aparatom popne gore da uzmogne bolje snimiti. Na »Sanctus« kad se misnik bio okrenuo i kad je trebalo snimati opali iznenada u blizini piramide mužar uslijed česa se Standl tako prestrašio da se zajedno s aparatom strovalio sa kupa cjepanica i razbio aparat s pločama. I tako evo nije bilo moguće dobiti fotografske snimke one rijetke slave!”


Ulomak iz lista Hrvatski planinar 20, br. 8, 9 i 10 (1924): str. 172 i 173. |
dole: sken originalnog teksta

https://www.hps.hr/hrvatski-planinar/svi-brojevi/

Moram priznati, iako mi je već neko vrijeme poznata tragikomična nezgoda Ivana Standla pri kojoj je pao i uništio kameru i ploče pokušavajući fotografirati zagrebački Eiffel na Sljemenu, nisam si do sada dao vremena i truda istražiti malo više o toj zanimljivoj željeznoj piramidi. Kako stvari stoje, zagrepčani su zaboravili na tu staru atrakciju na Sljemenu što je velika šteta, posebno zato što ta zagrebačka piramida postoji i održava se i dan danas na Japetiću u Samoborskom gorju.

Prva drvena konstrukcija na Sljemenu ( u ono vrijeme na starim topografskim kartama taj najviši vrh Zagrebačke gore zvao Bistra) postavljena je 1869. godine i služila je kao trigonometar I. reda. Ljubav njemačkog inženjera Nitzla prema tom vrhu bila je toliko zarazna da je uspio nagovoriti nekoliko građana da se i sami uvjere u te ljepote. Bili su to Vilim Lovrenčić, zakupnik Jamničke kiselice, i gostioničar Andrija Meško, vlasnik popularne gostionice Stara apoteka u Jurjevskoj ulici. Navodno je njihov  ispraćaj bio vrlo tužan, uz plač žena i djece, koji su čekali puna tri dana na njihov povratak. Oduševljeni vidikom, njih trojica u trošku od 135 forinti izgradili su skromni vidikovac visok samo 4 metara koji je bio dovršen i otvoren na Duhove, 5. lipnja 1870. godine. Od tada malobrojni Zagrepčani i ljubitelji prirode počeli su neorganizirano praviti izlete na vrh Bistre, koji je po tom skromnom vidikovcu dobio ime Čardak.

Zagrepčani su brzo zavoljeli Medvednicu i osnovali Hrvatsko planinarsko društvo 1874. godine, prvo na prostorima juga Austro-Ugarske Monarhije. Prvi predsjednik bio je Gjuro Pilar, poznat kao geolog, znanstvenik, istraživač, akademik, pisac, poliglot i sveučilišni profesor. Kako se Čardak pod udarom vremena brzo istrošio i postao neuporabiv i opasan za posjetitelje, društvo je odmah preuzelo zadatak da izgradi novi planinarski vidikovac. Gradski mjernik ing. Milan Lenuci izradio je nacrte za novu i veću drvenu piramidu visoku 8 metara koja je podignuta 22. srpnja 1877. godine.

Međutim, kako je i ta piramida stradala od zuba vremena, HPD je vjerojatno inspiriran Eiffelovim tornjem izgrađenog između 1887 i 1889. godine, hrabro se odlučio za željeznu konstrukciju. Oblik i posao povjeren je bečkoj tvrtki C. von Milde koja je izgradila piramidu visoku 12 m, utrošivši 8 324 kg željeza za konstrukciju vezanu s 6 000 zakovica.

Konstrukcija je bila bez betonskih temelja, a »slonovske noge« oslanjale su se na osam kamenih blokova (od litotamnijskog vapnenca) koje je klesar Grund isklesao u Podsusedu i dostavio na Sljeme. U to vrijeme ceste još nije bilo pa je zbog lošeg puta Foringaš (njem. Führung), poštenjačina Ɖuro Novak iz Gračana, dopremio ukupno 17 000 kg materijala na Sljemenski vrh konjskom zapregom bez ikakve štete i u dogovorenom roku. Piramida je stajala 3 172 forinti (tal. fiorino – ljiljan, valuta koja je u Hrvatskoj vrijedila do 1892. godine).

Izgradnjom prvog TV  tornja na Sljemenu 1960. godine zagrebački Eiffel postao je suvišan pa je premještena na Japetić u  Samoborskom gorju gdje i danas dočekuje planinare. 1989. godine, na njenu 100-tu godišnjicu napravljena je obnova većeg obuhvata, a od tada ju u redovitim intervalima od 10 godina, vrijedni članovi HPD  Jastrebarsko organizirano obnavljaju. Zadnja takva obnova realizirana je 26. i 27. svibnja 2018. godine. Piramida je najstariji planinarski objekt nepromijenjenog izgleda u Hrvatskoj i pod zaštitom je Ministarstva kulture RH.

Moram priznat da me svrbe tabani i dlanovi. Bilo bi vrlo zanimljivo kad bih nekom prilikom mogao otići na Japetić i snimit mokrom pločom kolodija prekrasni toranj koji Ivan Standl nesretnim slučajem nije uspio.


razglednica s početka stoljeća
Medvednica :
Piramida (1.035 m).
Razglednica je tiskana po fotografiji S. Hitzhalera.
Prava: Javno dobro /
Grafička zbirka NSK

Put piramide – poučna staza: https://www.hpd-jastrebarsko.hr/put-piramide/794/14.html

A ti piramido, skromna uspomeno brižnih trudova planinarskoga društva, budi u grudima onih, koji te posjećuju plemenita čuvstva, uzgajaj im srce ljepotom prirode! Otresi sa svakoga, koji se na tvoje spratove popne teške brige svakdanjeg života, budi im vrelo čista veselja, plemenite i nedužne zabave. Budi Hrvatima bistru svijest, rasplamćuj žar ljubavi prema domovini, uzkrisi u njima plemeniti ponos, da motreći s tvoje visine ove nedogledne ravnine, zelene dubrave, visoke planine, dražesne brežuljke i ubave doline, ushićenjem uskliknu: Lijepa naša domovino! U to ime predajem te občinstvu za plemenitu porabu!

Ovim je riječima 8. srpnja 1889. godine Josip Torbar, predsjednik Hrvatskog planinarskog društva, predao čeličnu piramidu na Sljemenu planinarima i svim posjetiteljima na korištenje.