
Iva Ušćumlić
Dogovorio kavu da je snimim za Rafineriju. Znao sam da je neću snimiti. Brbljat ćemo, a onda će joj početi sastanak. Nisam je snimio. Odgađali smo, nova tema, odgađali, nova tema, došla je klijentica.
I bolje da nisam snimao. Autorica Duhova i Omare, Iva Ušćumlić, došla je neispavana, očito kronično umorna. Kao u doba Vjesnika i drugih medija.
Rekoh joj, znaš, nakon što dovršim tri knjige možda na red dođe roman o medijima. Ti bi mogla poslužiti kao model za idealnu junakinja. Ne zanimaju me ljudi koji i prijelazu s papira na digitaliju nalikuju nesuđenim maradonama ili makar mlinarićima. Trener ih nije volio, uništio ih menadžer. Vrijeme ih ne voli. Nitko ne priznaje njihovu genijalnost. Druge je digitalija uništila, ti od digitalije živiš.
Iva Ušćumlić si je našla publiku i u novom svijetu. Ili je publika ostala ista, samo je kanal komunikacije nov. Neke je Google dotukao, ona od Googlea živi.
Na ti smo jer smo oboje bili vjesnikovci, a neko vrijeme i cimeri.