Wet Plate Collodion
Frederick Scott Archer (1813-1857) izumio je 1847 nov fotografski proces temeljen na upotrebi kolodija (“collodion” od Grčke riječi κολλώδης (kollodis), ljepljiv), bistre želatinaste tekućine otkrivene 1846.
KRATKA POVIJEST FOTOGRAFIJE
Fotografija prije kolodija
Louis-Jacques-Mandé Daguerre svoj je fotografski postupak razvio na temeljima rada Joseph Nicéphore Niépcea, francuskog kemičara i pronalazača, tvorca prve (gravurom sačuvane) fotografije čiji proces je imao problem s fiksiranjem, odnosno trajnim očuvanjem fotografije. Njih dvojica sklopili su sporazum 1829 o zajedničkom istraživanju i radili zajedno do Niépceove smrti 1833. godine. Dvije godine kasnije Louis Daguerre slučajno otkriva proces fiksiranja fotografije te smanjuje ekspoziciju s osam sati na 20-30 minuta, a svoju fotografiju naziva dagerotipija. Francuska vlada 19. kolovoza 1839. godine službeno prihvaća patent proglasivši ga “slobodnim za svijet” (libérez au monde), a taj se datum danas slavi kao svjetski dan fotografije
Krajem 1840. godine William Henry Fox Talbot usavršavao je proces temeljen na papirnatoj negativ fotografiji. Iako kvalitetom detalja daleko ispod unikatne dagerotipije, proces je postao iznimno popularan jer je omogućavao pojedinačno umnožavanje pozitiv fotografija na papiru. Talbot je proces nazvao kaleotipija i patentirao ga je u veljači godine 1841.
Otkriće kolodija
Archer je svoje otkriće objavio 1851 na što je žestoko reagirao William Henry Fox Talbot tvrdeći kako je povrijeđen njegov patent kaleotipija. Archer je po svojoj prirodi bio blag čovjek pa se na oduševljenje fotografa odlučio za javnu objavu izuma i kemijske formule. Novi fotografski proces bio je znatno superiorniji u odnosu na prva dva zbog bogatstva detalja poput dagerotipije, a istovremeno je imao mogućnost izrade kontakt kopija poput kaleotipije. Proces je dobio ime „mokri kolodij proces“ (Wet-collodion process ) jer je uvjet za uspješno pojavljivanje fotografije bila vlažnost ploče (stakla) koja se nije smjela osušiti. Drugim riječima fotograf je uz mjesto fotografiranja morao imati tamnu komoru kako bi mogao u kratkom roku razviti fotografiju što mu je drastično ograničavalo mobilnost.
Fotografija nakon kolodija
Nakon izuma procesa mokre ploče najveći izazov za znanstvenike postalo je istraživanje procesa kojim bi se proizvele ploče koje nisu morale biti mokre tokom fotografiranja. To je 1871 godine uspjelo engleskom fotografu Richard Leach Maddoxu čiju formulu je poboljšao Charles Bennett te napravio prve suhe ploče želatine za prodaju čime je započela fotografska industrija. George Eastman 1879 godine stvorio je mašinu za lijevanje ploča otvorivši Eastman Film and Dry Plate Company. Kako je staklo kao medij bio vrlo osjetljivo, a fotografiranje sporo, Eastman je 1884 patentirao prvi film u rolama, a 1888 usavršio svoj Kodak fotoaparat koji je prodavao uz marketinški slogan “You Press the Button, We Do the Rest“. Kamera je imala 100 snimaka, a novopečeni fotografi nisu trebali znati praktički ništa o fotografiji jer se cijela kamera predavala Kodaku čiji djelatnici bi razvili film, a u kameru stavili novi.
OPIS PROCESA MOKRE PLOČE KOLODIJA
1 Čišćenje stakla
Proces započinje temeljitim čišćenjem stakla dimenzija ovisno o kameri koja se koristi. Nakon što se staklo dobro opere, na njega se nanosi posebna smjesa otopine sačinjene od zelene galice, čistog alkohola i destilirane vode kojom se staklo trlja čistim papirnatim ručnikom. Proces se ponovi 2-3 puta sa svake strane stakla te se na kraju briše čistim krpama.
2 Lijevanje Kolodijona
Kolodij se izlijeva iz male bočice na čisti komad stakla koji se drži u donjem lijevom kutu između palca i kažiprsta ili pomoću vakuum držača na poleđini stakla. Lijevanje se radi nježno i u jednom potezu u samo središte ploče, te se blagim nagibima rotira prema kutevima stakla kako bi kolodij prekrio cijelu ploču. Višak kolodija pažljivo se vrati sa stakla natrag u istu bočicu.
3 Tank sa srebrnom otopinom
Nakon što se kolodij zgusnuo, ploča se nježno i ujednačenom brzinom stavlja u okomit tank sa srebrnom otopinom nakon čega se brzo zatvara poklopac tanka kako bi se reakcija kolodija i srebrnog nitrata odvijala u tamnom tanku u koji ne ulazi svjetlost. Ploča se tako senzibilizira između 2-3 minute ovisno o ljetnim ili zimskim uvjetima rada.
4 Stavljanje staklene ploče u nosač ploče
Nakon 2-3 minute, ploča se u tamnoj komori izvlači iz okomitog tanka, a poleđina stakla briše se papirnatim ručnikom kako bi se otklonio viška otopine srebrnog nitrata. U tamnoj komori strana ploče s Kolodijem stavlja se u nosač stakla okrenut prema objektivu i zatvara se metalnim slajdom kako bi se ploča izolirala od ulaska svijetla.
5 Ekspozicija
Nosač zatvorenih vrata sa staklom stavlja se u kamere tako da je slajd bude okrenut prema objektivu. Prije toga nužno je na kameri provjerit fokus i kompoziciju što nije moguće učiniti kada je nosač ploče u kameri. Tamni slajd se izvlači iz nosača ploče koja je od doticajem sa svjetlom osigurana kapom objektiva. Kada se kapa makne, svjetlost ulazi u kameru i osvjetljava ploču. Nakon ekspozicije, kapa se vraća na objektiv, a tamnim slajdom zatvara nosač kako bi se staklo sigurno odnijelo natrag u tamnu komoru.
6 Polijevanje ploče razvijačem
U tamnoj komori, staklo se vadi iz nosača te ga se jednim potezom prelije razvijačem (otprilike 15 ml za staklo 5×7“) i nježno njiše kako bi razvijač prekrio cijelu površinu stakla Za ispravnu ekspoziciju potrebno je cca. 15 sekundi da se pojave svi tonovi. Odmah nakon toga na ploču se izlijeva voda kojom se zaustavlja djelovanje razvijača. Nakon toga slobodno se pali svjetlo u tamnoj komori.
7 Fiksiranje ploče
Nakon što je ploča prelivena vodom, zaustavljeno je djelovanje razvijača, pa se ploča stavlja u okomiti tank s Hypo fiksirom. Ploča se umače 5 minuta kako bi fiksir prodro u što dublji sloj fotografije i tako je učinio stabilnom. Nakon fiksiranja staklo je potrebno staviti u kadicu pod tekuću vodu kako bi se isprao fiksir. Nakon 15-20 minuta ispiranja, staklo se stavlja na drvenu sušilicu, stalak na kojem staklo stoji okomito i lagano se suši.
8 Lakiranje
Osušena ploča kolodija vrlo je osjetljive površine pa kako bi se izbjeglo njeno grebanje potrebno ju je lakirati posebnim postupkom i smjesom. Ploča i bočica s lakom se zagrijava. Lak se izlijeva na ploču istim početnim postupkom kako se nanosio Kolodij nakon čega se ploča ponovno zagrijava na vatri kako bi lak što bolje primio se za staklo. Nakon što se ploča zagrijala stavlja se okomito na drvenu sušilicu i suši dva dana.