
Sto godina fotografije u Hrvatskoj (1840—1940) | MUO 1966
Pravo je zadovoljstvo nabaviti katalog izložbe Muzeja za umjetnost i obrt „Sto godina fotografije u Hrvatskoj (1840—1940) | 20 godina fotokemike“ koji se održavao u ovo vrijeme 1966. godine. Bilo je to dakle prije mog rođenja, prije točno 50 godina. Katalog je iznimno zanimljiv, posebno meni grafičaru, kako zbog svoje jednostavnosti i sadržaja, tako i zbog činjenice da je tiskan u 1000 primjeraka. Bilo je to dakle niz godina prije čuvene knjige Nade Grčević „Fotografija devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj“ koja je izdana 1981. godine.
Nada Grčević
Sto godina fotografije u Hrvatskoj (1840—1940)
“Pojava fenomena fotografije nužno je uslijedilo upravo u vrijeme kad su s jedne strane bili sazreli svi tehnički preduvjeti za njeno otkrivanje, a s druge strane, kad je kulturno-historijska i društvena situacija u Evropi bila najpogodnija za njeno prihvaćanje. U Hrvatskoj se fotografija pojavila najprije u vidu dagerotipije i to 1840. god., kad je nas slikar N. Novaković snimao prve panorame Zagreba i okolice. Kod nas je to bilo vrijeme najvećeg procvata bidermajerske portretne minijature, a činjenica da je likovni život u Hrvatskoj, usprkos teških političkih prilika nakon zabrane ilirizma postajao sve intenzivniji, pružala je prvim putujućim degerotipistima mogućnost da budu dobro primljeni i to tim vise, što je novi pronalazak potpuno odgovarao ukusu i potrebama tadašnjeg građanstva. Nakon jednog decenija dominacije dagerotipije, počela je prevladavati nova tehnika fotografije. Poboljšana ekonomska situacija, koja je za vrijeme apsolutizma dovela do osjetnog jačanja građanskog staleža, a i do porasta stanovništva u gradovima, stvorila je polovinom 50-ih godina povoljne uvjete za osnivanje stalnih fotografskih atelijera. Prvi naši majstori prišli su fotografiji uglavnom iz slikarskih redova, što se naročito osjećalo na njihovim najranijim radovima, koji su podsjećali na slikarske monohromne minijature krihuberovskog kruga, pa su u neku ruku predstavljale prelaz od minijature prema fotografiji. No taj su način bili snimljeni i prvi portreti hrvatskih književnika koje je zagrebački fotograf Pommer izdao u formi albuma još 1856. god. (dakle punih 14 godina prije poznatog albuma “Galerie contemporaine” pariskog fotografa Nadara). Tom je prilikom fotografija bila po prvi put kod nas korištena kao sredstvo vizualne komunikacije u određenom kulturnom i nacionalnom smjeru.
Nakon uvođenja dizderijevskog načina portretiranja na jeftinom malom formatu posjetnice, fotografija je početkom 60-ih godina postala pristupačna širem krugu građanstva, što je opet dovelo do porasta broja fotografskih atelijera. U vrijeme zagrebačke Gospodarske izložbe 1864. god., no kojoj su fotografi u raznih krajeva zemlje doživjeli svoju prvu afirmaciju, zagrebački su majstori dominirali ne samo brojem nego i kvalitetom izloženih radova. Primat zagrebačkih fotografa nije ni kasni dolazio u pitanje, tim više što se već rano našlo na okupu nekoliko dobrih majstora, koji su ne samo udarili temelje, nego svojim kvalitetnim radom i bitno doprinijeli razvoju fotografije u Zagrebu, a posredno i u drugim krajevima Hrvatske. Zahvaljujući njima, a i pojedinim majstorima iz drugih mjesta, prije svega iz Rijeke, Splita i Dubrovnika, možemo vrijeme od polovine 70-ih do kraja 80-ih godina smatrati najboljim razdobljem realističkog portreta u Hrvatskoj.
Početkom 90-ih godina kod nas je prevladala moda idealiziranih svijetlih portreta, koji su često bili opterećeni nemirom oslikane pozadine i pretjeranim retušom. Početak opće dekadencije zanatske fotografije, do kojeg je u Evropi došlo već ranije, javio se kod nas istovremeno sa promjenama u organizaciji atelijerskog rada. Umjesto ranijih malih radionica u kojima su majstori radili sami, počeli su se koncem XIX st. formirati veliki atelijeri, pa čak i zavodi. Fotografsko zanatstvo, koje je iz komercijalnih razloga slijedilo ukus najšire publike, nije više imalo dovoljno vitalnosti da se rekreira vlastitim snagama. Za ponovnu afirmaciju fotografije bio je potreban impuls iz vana, a taj je došao iz drugog, kulturnijeg društvenog sloja u kojem su pojedinci, tjerani potrebom da se bave bilo kakvom umjetničkom aktivnošću, pronašli u fotografiji adekvatno sredstvo za postizavanje svojih težnji.
Kod nas su pojedini ljubitelji fotografije djelovali već 80-ih godina XIX stoljeća, pa i ranije, no veće značenje dobila je amaterska fotografija tek pojavom prvog kluba amatera fotografa, koji je pod okriljem Društva umjetnosti bio osnovan u Zagrebu 1892. god. (kao prva foto-amaterska organizacija na Slavenskom Jugu) i to istovremeno sa pojavom velikog foto-amaterskog pokreta na Zapadu.”
Dizajn kataloga: Ivan Picelj | Grafički zavod Hrvatske, Zagreb