Ivan Standl – grob Petra Preradovića
U suton prvoga dana potresa, 9. studenoga 1880., August Šenoa odvezao se na Mirogoj s prijateljem i gradskim mjernikom Rupertom Melkusom kako bi utvrdili u kakvom su stanju grobovi, posebno arkada s grobnicom Petra Preradovića.
Koliko mu je značio taj grob govore njegove rečenice objavljene u Viencu iz veljače 1880:
“Dne 14. srpnja slavio je hrvatski narod slavu – kakve do tada slavio nije. Toga dana preneseni su uz učestvovanje svega naroda u domaću zemlju ostanci genijalnog hrvatskog pjesnika Petra Preradovića, koj je to sam zaželio u svom glasovitom „Putniku“ s riečmi: „U tvom polju daj mi groba, tvojim cviećem grob mi kiti“. Ostanci pjesnikovi počivaju danas u hrvatskoj zemljici, na centralnom groblju zagrebačkom. Grad Zagreb podigao je pjesniku liepu arkadu, a u njoj stoji spomenik, podignut prinosi sama naroda. Spomenik izradjen je iz kararskog mramora – dijelo našega kipara Ivana Rendića. Napis je posve jednostavan: ime pjesnikovo i znameniti oni stihovi, s kojih se u svakom Hrvatu rodila želja da postanu istinom. Spomenik sam izradjen je po riečih pjesnikovih: hrvatska domovina cviećem kiti pjesnikov grob. To je prvo remek – djelo našeg Rendića. Vješto dlieto umjetnikovo znalo je dati života mrtvom mramoru: lice majke domovine toli je karakteristično, obastrto tugom, kan da će progovoriti. Vriedno bi bilo, da svaki Hrvat, koji nije vidio toga spomenika, dodje – ma bio na kraju svieta – na središnje groblje, da razgleda miran stanak velikog pjesnika i da se divi krasnom spomeniku, koji prikazuje Hrvatsku, omramorenu s tuge nad pjesnikovom smrti. Spomenik služi zaista na čast našemu Rendiću i cielomu narodu, koji znade cieniti, što je liepo i plemenito.“
A evo, što je objavio o posjetu grobu Petra Preradovića nakon potresa 1880.
“Po groblju leže oboreni spomenici, kameni kratovi izkočili iz pilova, kan da si jih dignuo prahom.
Stupismo u grobnicu Petra Preradovića. Tu stoji kamena slika domovine, netaknuta, ciela. Divlja sila prirode, kanda je o straha stala na pragu genija, kanda se je bojala dirnuti u veličajnu žrtvu naroda. Činilo mi se u sumraku, da je mramor-slika domovine još tužnija, kao da je bolnim okom svrnula na Zagreb, kanda pita: Oj liepi cviete hrvatski, oj Zagrebe naš, što si skrivio, da je upravo tebe nemilosrdna ruka prirode pogodila? Koj je demon podmitio podzemne sile da se slete na tebe? I tad se sjeti domovina, da je Zagreb izgorio, da ga je potres u davna vremena potreso, al da jošte stoji. I domovina šapnu, ožarena nadom: „Evo gledji me, još Hrvatska nije propala, a nisi ni ti Zagrebe moj! Upri ljudski, drž se junački, evo vjere, cvjetat ćeš ljepše neg što si evo cvao, jer su ti sinci poštenjaci, junaci. Ni živ neće porušitti našeg prava, naše svetinje, nika moć neće porušiti ni tebe, a kukavicam daleka kuća.“
Nažalost, u “našem” potresu stradala je i arkada s grobnicom Petra Preradovića.
Što bi sada napisao August Šenoa ?
Prva fotografija je crtež grobnice Petra Preradovića objavljen u “Viencu” broj 7 od 14.2.1880. uz naprijed citirani tekst Augusta Šenoe. Zahvaljujemo Robert Gojevic koji nam je potvrdio da je crtež napravljen po fotografiji Ivana Standla, prijatelja Augusta Šenoe!
tekst: Jasmina Reis | 5. travnja 2020.
Više o tehnici fototipije kojim je crtež irađen od fotografije Ivana Standla: https://www.robertgojevic.com/fototipija-vienac-1880/