Gustave Le Gray

“No kupovna moć spomenute publike bila je isto tako mala kao što je njihovo razumijevanje nove umjetnosti bilo veliko. Ti ljudi gotovo nikada nisu imali novaca. Le Gray je u svom ateljeu često poklanjao fotografije. A koliko li je samo napora i rada, u tim prvim danima fotografije, zahtijevala samo jedna jedina snimka!

Isto su radila i braća Bisson u prizemlju. Visoka cijena portreta zastrašivala je građansku klijentelu koja je, zapravo, svojim narudžbama trebala osigurati egzistenciju fotografa. Kad su financijeri Le Graya i braće Bisson uvidjeli da im nov izum ne obećava osobitu zaradu, povukli su svoj kapital. Ubrzo nakon toga, Le Gray i braća Bisson bili su zbog nedostatka trgovačkog duha prisiljeni zatvoriti svoje radnje. Presudni udarac koji ih je potpuno uništio bila je pojava Disderija. Disderi je nadošao na ideju da smanji format slike, i zahvaljujući tome, mogao je prodavati portrete uz pet puta manju cijenu nego što je bila dotadašnja. Fotografi su se tada našli pred slijedećom dilemom: ili se upustiti u borbu s novom konkurencijom i poput Disderija proizvoditi portrete u velikom broju, pri čemu bi umjetničko obilježje moralo preći u drugi plan, ili pak kapitulirati. Le Gray, za kojeg je umjetnička kvaliteta imala najvažniju ulogu, nije htio prihvatiti tu „proizvodnju na veliko“. Stoga mu nije preostalo drugo nego u što kraćem roku prekinuti s radom…