About process


Starinski fotografski proces Kolodija Mokre Ploče izumljen 1851 neovisan je od fotografske industrije koja je uvijek težila fotografiranje pojednostaviti i učiniti ga dostupnim masama. Samim time, neusporediva je s tehnikama koje svoju učinkovitost baziraju na kupljenim gotovim komponentama.

 

Proces Mokre Ploče Kolodija u pravom smislu riječi je planirano fotografiranje jer vrijeme potrebno za izradu Ambrotipa (pozitiv fotografije na staklu) teško je mjerljivo. U pitanju nije samo nabava kemikalija i njihovo miješanja već briga i skladištenje, odnosno čuvanju supstanci od kojih neke poput fiksira moraju biti friško pripremljene, a neke poput Srebrnog Nitrata ili Kolodija ne mogu se koristiti isti dan pa čak ni tjedan.
 

Ukoliko bi ipak pokušali izmjeriti vrijeme u koje je uračunato sve ono što je potrebno za jedan Ambrotip prije i nakon ekspozicije, pod pretpostavkom da su osnovne kemikalije već prije pripremljene, rekao bih otprilike sat vremena. U to vrijeme uračunato je čišćenja stakla i vrijeme potrebno za lakiranje kojim se osigurava trajnost ploče, a ne nabava kemikalija, njihovo miješanje i cjelokupna briga oko opreme.
 

Dio vremena zasigurno bi se uštedio kupovinom gotovih smjesa no većina fotografa to izbjegava birajući radije aktivno sudjelovati u svim koracima pripreme kemikalija kako bi znali poduzeti prave korake ukoliko nešto u procesu krene krivim smjerom što i nije tako rijedak slučaj.
 

 


OPIS KOLODIJ PROCESA MOKRIH PLOČA

1 Čišćenje stakla

Za početak vrlo je važno imati vrlo dobro očišćen komad stakla dimenzije ovisno o kameri koja se koristi. Nakon što se staklo opere vodom i deterdžentom, na njega se nanosi smjesa otopine (xxx) te se staklo trlja čistim papirnatim ručnikom. Proces se ponovi 2-3 puta sa svake strane stakla te se na kraju briše čistim krpama od xy.

2 Lijevanje Kolodijona

Čisto staklo na koje se izlijeva Kolodij može se držati u donjem lijevom kutu između palca i kažiprsta ili pomoću vakuum držača na poleđini stakla kakve se koriste za držače mobitela u auta. Kolodij se izlije glatkim pokretom u samo središte ploče, te se nježno blagim nagibima rotira staklo prema svakom kutu kako bi Kolodij u jednom premazu prekrio cijelu ploču. Budući se Kolodij ne smije naknadno nadoljevati iznimno je važno pogoditi točnu količinu potrebnu da pokrije ploču. Količina Kolodija ne smije biti premala jer tada neće pokriti cijelu ploču pa će ostati rupe na staklu na kojima se kasnije neće pojaviti fotografija. Ne smije se naliti niti previše Kolodija jer će curiti sa stakla te će se tako gubiti dragocjena tekućina. Ovo lijevanje isključivo je stvar prakse i osjećaja.

3 Tank sa srebrnom otopinom

Nakon što je Kolodij pokrio cijelu ploču, višak se pažljivo izlije natrag u istu bocu. Ploča se u početku drži gotovo vodoravno, a malo kasnije okomito kako bi ravnomjerno sav višak Kolodija skliznuo s ploče. Nakon toga se provjerava suhoća Kolodija tako da se prstom na rubu ploče ostavi otisak prsta. Ukoliko se Kolodij ne vrača prekrivajući otisak prsta, to znači da je pravi trenutak da se ploča stavi u okomit tank sa Srebrnom otopinom. Nakon što je ploča stavljena u tank, on se brzo zatvara poklopcem kako svjetlo ne bi prodrlo u njega. Ploča se tako senzibilizira između 2-3 minute ovisno u kojim se temperaturnim uvjetima radi.

4 Stavljanje staklene ploče u nosač ploče

Nakon 2-3 minute, ploča se u tamnoj komori izvlači iz okomitog tanka te se poleđina stakla briše papirnatim ručnikom kako bi se otklonio viška otopine srebrnog nitrata. U tamnoj komori strana ploče s Kolodijem stavlja se u nosač stakla okrenut prema objektivu i zatvara se slajdom kako bi se ploča izolirala od ulaska svijetla.

5 Ekspozicija

Nosač se sada sigurno može odnjeti do kamere u koju ga se stavlja tako da je slajd okrenut prema objektivu. Prije toga bilo je nužno kameru namjestiti i objekt snimanja fokusirati što nije moguće učiniti kada je nosač ploče u kameri. Tamni slajd se izvlači iz nosača ploče koja je od doticajem sa svjetlom osigurana kapom objektiva. Kada se kapa makne, svjetlost ulazi u kameru i osvjetljava ploču. Nakon ekspozicije, kapa se vraća na objektiv, a tamnim slajdom zatvara nosač kako bi se staklo sigurno odnijelo natrag u tamnu komoru.
Važno je napomenuti da se dužina ekspozicije ne može mjeriti svjetlomjerom jer Kolodijom proces bilježi samo UV svjetlost koja se ne može izmjeriti svjetlomjerom. Vrijeme ekspozicije može se mijenjati ovisno i o starosti Kolodija.

6 Polijevanje ploče razvijačem

U tamnoj komori, staklo se vadi iz nosača te ga prelije razvijačem (otprilike 15 ml za staklo 5×7“). Polijevanje razvijačem zahtijeva iskustvo jer ono mora biti u jednom pokretu (cca. u 3 sekunde) kojim se prelije cijela ploča. Ukoliko se to ne učini ispravno, na mjestima gdje razvijač ne dođe u dodir sa staklom, fotografija se neće pojaviti. Stvar dodatno komplicira činjenica da se to radi u tamnoj komori, a da se istovremeno mora paziti na brzinu pojavljivanja fotografije. Za ispravnu ekspoziciju potrebno je cca. 15 sekundi da se pojave svi tonovi. Odmah nakon toga na ploču se izlijeva voda kojom se zaustavlja djelovanje razvijača. Nakon toga slobodno se pali svjetlo u tamnoj komori.

7 Fiksiranje ploče

U početku se za fiksiranje ploče koristio Cijanid koji je iznimno opasan pa većina fotografa danas koristi Hypo Fiksir, otopinu Natrijeva Tiosulfata koji se miješa s destiliranom vodom i koji se uvijek koristi friško otopljen. Nakon što je ploča prelivena vodom čime se djelovanje razvijača zaustavilo, ploča se stavlja u okomiti tank čija prednja strana je staklena kako bi se vidio proces nastajanja fotografije. Da bi se to dogodilo potrebno je 5 minuta staklo umakati ili tresti kako bi fiksir što bolje obavio svoju funkciju. Za većinu promatrača ovo je najzanimljiviji trenutak, magija u kojoj fotografija na staklu gotovo nestane pa se lagano pojavi. Ukoliko tank ima tamnu zadnju stranu, fotografija se pojavljuje u pozitivu. Nakon 5 minuta staklo se vadi iz tanka i tada je fotografija invertna, negativ. Nakon fiksiranja staklo je potrebno staviti u kadicu pod tekuću vodu čime se staklo ispire od fiksira. Nakon 15-20 minuta ispiranja, staklo se stavlja na drvenu sušilicu, stalak na kojem staklo stoji okomito i lagano se suši.

8 Lakiranje

Suha ploča, odnosno Kolodijev fotografski sloj je iznimno osjetljiv na grebanje pa ga se iz tog razloga mora zaštititi što se čini posebnim postupkom lakiranja. Ploča se zagrijava nad alkoholnom lampom dok se ne zagrije. Mora se paziti da ploča ne bude previše ugrijana. Posebna mješavina laka izlijeva se na ploču istim početnim postupkom kako se nanosio Kolodij te se ploča ponovno zagrijava na vatri kako bi se lak što bolje primio na staklo. Postupak je vrlo osjetljiv pa je i za njega potrebno puno vježbe i iskustva jer treba jako paziti da se lak na ploči ne zapali. Nakon toga, ploča se opet stavlja okomito na sušilicu i suši dva dana nakon čega je proces završen, a fotografija zaštićena.