Disdéri
Francuski fotograf André Adolphe Eugène Disdéri je bio praktičan čovjek koji je vidio veliki potencijal u novootkrivenom fotografskom procesu poznatim pod imenom mokra ploča kolodija.
Novi proces nije bio zaštićen patentom poput Dagerotipije, i za razliku od nje temeljio se na negativ fotografiji na staklu od koje su se izrađivali pozitivi na papiru. Cjelokupni proces bio je kompliciran i spor iz nekoliko razloga.
U to vrijeme fotografi su ručno i samostalno pripremali kemikalije potrebne za izradu staklenog negativa jer fotografska industrija još nije postojala. Cjelokupni proces bio je kompliciran i spor jer su za negative korištene prilično velike ploče. Pozitivi su se izrađivali direktnim kontaktom staklenog negativa i papira premazanog kemikalijama te izloženi suncu u posebnim kontakt ramama. Drugim riječima, nije bilo moguće odjednom od jednog negativa napraviti dva pozitiva. Uzme li se u obzir kako su tadašnji majstori fotografije sav taj proces sami izrađivali u svojim atelijerima, fotografiju su si mogli priuštiti samo bogati slojevi društva.
Disdéri svjestan tog problema tražio je praktično rješenje kojim će skupu fotografiju približiti masama. Stoga je 1854 godine u Parizu patentirao fotografiju izrađenu Albumin procesom na malom formatu koji je nazvao Carte de Visite (skraćeno CdV ili CDV). Riječ je o fotografiji dimenzija 54,0 mm × 89 mm na tankom papiru koja je zbog osjetljivosti bila zalijepljena na kartici kartona veličine 64 mm × 100 mm.
kolekcija Robert Gojević
Te iste godine Disdéri je patentirao i metodu fotografiranja negativa za osam Carte de Visite na jednoj mokroj ploči kolodija. Iako patent spominje proizvodnju osam fotografija odjednom, kamera je imala četiri Petzval portretnih objektiva, a fotografiranje se odvijalo u dvije faze. Kamera je na leđima imala klizni utor pomoću kojeg bi se nakon izlaganja prvih četiri, nosač staklene ploče gurnuo u poziciju eksponiranja preostalih četiri. Objektivi su se mogli svaki zasebno otvoriti kako bi sve fotografije bile različite ili odjednom, čime bi se dobile četiri identične fotografije.
izvor fotografija kamere
„Disdéri je naplaćivao dvadeset franaka za dvanaest fotografija, dok je dotadašnja cijena bila od pedeset do sto franaka za jednu jedinu fotografiju. Zahvaljujući toj radikalnoj promjeni formata i cijene, Disderi je učinio definitivan korak u približavanju fotografije najširem krugu potrošača. Dotada dostupni samo plemstvu i bogatoj buržoaziji, portreti su postali pristupačni i osobama slabijeg imovnog stanja. Za svotu što nije prelazila njihove mogućnosti, i skromni građanin mogao je zadovoljiti potrebu da se mjeri s bogatima.“
Gisele Freund | Fotografija i društvo
1859 carte de visite Napoleon III od Disdéri, koja je popularizirala CDV format
Format Carte de Visite nije postao odmah popularan. Godinama je bio u primjeni ali pravu popularnost i široku uporabu Disdéri je ostvario tek 1859. godine fotografirajući cara Napoleona III. Zahvaljujući njegovom portretiranju na format Carte de Visite, Disdérijev izum postigao je uspjeh preko noći.
Format ne samo što je bio pogodan za nošenje fotografije u novčanicima već i za slanje poštom. Mnogostruko povoljnijom cijenom od dotadašnjih velikih formata dostupnih samo bogatima, jeftine fotografije ljudi su rado međusobno razmjenjivali, pa čak i skupljali ukoliko se radilo o portretima istaknutih i popularnih osoba. Zaluđenost ovim fotografijama dobila je ime „cardomania“ proširivši se po cijeloj Europi, a ubrzo u Americi i ostatku svijeta.
„Njegov je salon postao najveći ne samo u Parizu, već i u cijeloj Europi. U njemu je radila čitava armija namještenika. Osim dva ateljea, od kojih je jedan zauzimao dva kata, Disderi je imao i vlastitu fotografsku tiskaru, zahvaljujući kojoj je u roku od samo 48 sati i uz relativno niske cijene mogao isporučiti na tisuće kopija. Držeći se pravila da robu treba proizvoditi serijski i uz minimalne cijene, počeo je prodavati zbirke fotografija slavnih suvremenika.“
Gisele Freund | Fotografija i društvo
Format Carte de Visite iako manje-više stalnih dimenzija vremenom je doživio niz kozmetičkih promjena. Izrađivan procesom negativ kolodija mokre ploče te pozitiva albumin procesa, fotografi poduzetnici tražili su način kojim bi ove ručno izrađene fotografije učine još više dopadljivim. Rani primjerci fotografija Carte de Visite bile su rezane i lijepljene na obične kartone bez oznaka. Vremenom, kartoni su se počeli ukrašavati imenom fotografa ispod fotografije s postupno sve raskošnijim poleđinama. Zahvaljujući tome danas možemo relativno precizno datirati tko je, kada i gdje fotografiju napravio. Onog trenutka kad su atelijeri vođeni samostalno od fotografa majstora postali obrti koji su zapošljavali više ljudi postalo je sve teže pratiti tko je koju fotografiju uistinu i fotografirao.
Carte de Visite učestalo se koristio do 1877. godine, te u manjoj uporabi do 1882. godine. Postupno ga je zamijenio format „kabinet kartice“ koji se zadržao sve do ranog 20. stoljeća.