ČOVJEK I POLaroid
O izložbi:
Polaroidi Roberta Gojevića snimljeni su u prostoru fotografskog studija. Zajedno s autografom portretiranog, jednim dijelom posjeduju osobine konvencionalne fotografije: mjesto, vrijeme i radnju. U Gojevićevom slučaju je to posjet fotografskom studiju i snimanje portreta u povijesnom procesu mokrog kolodija. Kontekst ponavljanja povijesti, posjet domu umjetnika i dolazak u fotografski studio, inzistiranje na stvaranju prave komunikacije i druženju, ritualno je ponavljanje s elementima igre: dolazak u studio, razgovor uz kavu i čašu vina, opuštanje, povezivanje, ugoda trenutka… Gojevićevo inzistiranje na stvaranju osobnih (međuljudskih) odnosa i potenciranje rituala u kojem je fotografski studio prostor u kojem nema mjesta otuđenosti, užurbanosti, kroničnom nedostatku vremena. Radi se o kontekstu koji autorovim instant fotografijama daje potpuno novo značenje. Riječ je o promišljenom pospremanju vlastitih sjećanja, prekomjernom izlaganju informacijama usprkos. Portretirana lica Roberta Gojevića nisu bezimeni otuđeni modeli. Gojević inzistira na mjerilu ljudskosti i osjećaju povezanosti, a svoje Polaroid portrete suptilno povezuje sa kompleksnom realnošću koja se odvija u okrilju njegovog vlastitog doma. Slojevitost i posebnost izložbe fotografija Roberta Gojevića, još je jedan Gojevićev primjer konceptualnog povezivanja prostora i vremena sa meta-jezikom fotografskog procesa. U ovom slučaju je to instant fotografija u kojoj je naglašen kontekst povijesti suvremene fotografije. Izložbu portreta »ČOVJEKI I POLaroid« možemo sagledati i kao »Robert Gojević feat Mark Sink«. To je na neki način postmodernističko povezivanje različitih slojeva, instant fotografije kao fotografskog procesa, dokumentarnog i analitičkog pristupa sabiranju portreta suvremenika iz vlastitog intelektualnog, kulturnog i umjetničkog miljea.Draženka Jalšić Ernečić