Ambrotype


Ambrotipija je ručno izrađena unikatna fotografija na staklu. Iako postoji bezbroj videa o procesu izrade, njen potpun doživljaj ostvariv je samo sudjelovanjem u čaroliji njenog nastanka. Igrom ironije, vidjet pravi sjaj ambrotipije moguć je samo ukoliko ju se drži u rukama i gleda kroz nju.

1848. godine Frederick Scott Archer, engleski kipar i amaterski fotograf kaleotipije, eksperimentirao je s kolodijem kao vezivom za srebrni halogenid kako bi usavršio proces kaleotipije. Dok je Archer u jesen 1850 godine usavršavao svoj proces, iste godine u svojim priručnicima kaleotipije, Robert Bingham u Engleskoj i Gustave Le Gray u Francuskoj, objavili su moguće prednosti korištenja kolodija. No prvu cjelovitu radnu formulu objavio je Frederick Scott Archera ožujka 1851. godine u časopisu The Chemist govoreći o prednosti svog otkrića nudeći pri tom detaljnije upute o procesu, da bi u konačnici 1854. godine objavio priručnik bez patenta.

ambrotipija-Davor-Bruketa_Robert Gojevic

Unikatna ručno izrađena fotografija na staklu u Engleskoj se zvala „kolodij pozitiv“. Budući takva fotografija ima dosta prozirnih polja, na prvi pogled djelovala je kao negativ. No, nakon što bi se iza stakla stavila tamna podloga, prozirni dijelovi bili bi tamni i postalo bi jasno kako je riječ o pozitiv fotografiji. Na površni pogled stare kolodij pozitive lako je zamijeniti dagerotipijom. Obje su zbog vrlo osjetljive površine bile zaštićene u sličnim kućištima koja su bila zaklopljena pri transportu, odnosno otvorena kad bi se promatrala fotografija. Pažljiviji pogled na samu fotografiju jasno bi pokazao razliku jer dagerotipija na svoj vrlo svojstven način lomi svjetlo na površini s pozitiv-negativ efektom ovisno o kutu gledanja što nije slučaj s kolodij pozitivom.

Iako se sve ove kolodij pozitiv fotografije danas nazivaju ambrotipijama treba jasno naglasiti kako one to ustvari nisu. Pojam ambrotipija prvi put se pojavljuje 1854. godine u engleskom patentu (No.1638). Uljepšana verzija kaže kako je ambrotipija dobila ime po njenom izumitelju James Ambrose Cutting’s-u. No istina je kako je srednje ime tog izumitelja glasilo Anson i da ga je vlasnik nakon patenta zamijenio imenom Ambrose. Drugim riječima, naziv ambrotipija nastao je spojem dviju grčkih riječi, ἀμβροτός — “besmrtan”, i τύπος — “impresija”, odnosnom željom da se fotografija trajno zaštiti, a ne od imena njenog izumitelja.

Budući je površina kolodij pozitiva iznimno osjetljiva, James Ambrose Cutting’s patentirao je tehniku kojom se fotografija na staklu vezala za drugo staklo. To se radilo zagrijanim kanadskim balzamom linijski položenim duž ruba stakla koje se položilo i poravnalo sa staklenom fotografijom. Istiskivanjem viška balzama i mjehurića ova dva stakla su postala jedno, a njihovi zajednički rubovi obljepljivali su se trakom. Ovim procesom kolodij pozitiv postao je trajan – besmrtan jer je fotografija postala iznimno otporna na nepovoljne atmosferske uvijete i grebanje.

Pa ipak, spajanje dvaju stakala nije uvijek bilo sasvim uspješno, a neki problemi mogli su se pojavljivati naknadno. Kako bilo, vremenom su se ambrotipijama nazivali svi kolodij pozitivi, a danas se pozitivi izrađeni kolodij procesom ručno lakiraju izlijevanjem zagrijanog laka na zagrijan kolodij pozitiv.