Vladimir Malakhov


Vladimir Malahkov dakako nikad ne bi kročio u moj atelijer da nije bilo Leonard Jakovine s kojim sam se odlično sprijateljio prilikom njegova portretiranja. Tom prilikom, on sam pod dojmom tako specifičnog fotografiranja i ugodnog druženja obećao mi je dovesti u atelijer Vladimira opisavši ga kao vrlo vrlo dragu osobu i nevjerojatnog umjetnika. Moram priznati da mi je to tada zvučalo kao previše savršeno da bi se uistinu dogodilo. Previše neispunjenih obećanja čule se moje uši od osoba koje sam fotografirao i danas apsolutno sve prihvaćam s rezervom.

No, došao je ipak taj dan kad sam izgubio tlo pod nogama, a bogme i moja Goga kad je primila poruku na svoj mobitel „U subotu nam dolaze na ručak……“. Naravno, nastala je panika kako ugostiti takav kalibar ljudi. No, da skratim, taj dan pamtit ću cijeli svoj život. Portretirao sam mnogo velikih i zanimljivih umjetnika, iznimno dragih i jednostavnih što je karakteristika samo najvećih. No naše druženje taj dan za ručkom te kasnije fotografiranje bilo je nešto što nisam mogao očekivati ni u najoptimističnijim predviđanjima. Vladimir, Leonard, Emi i moja obitelj kao da smo nastavili druženje koje traje već godinama. Kao da se svi znamo toliko dobro da su se svi oni osjećali kao kod prijatelja. Ako za ikog mogu izdvojiti nekog za primjer te jednostavnosti i pristupačnosti velikih ljudi i umjetnika, onda su to Vladimir i Leonard.
Možda nekom moje riječi djeluju neuvjerljivo i prenapuhano ali iskreno, moje dojmove riječi ne mogu uspješno prenijeti. Dovoljno je reći da smo mi ovo naše druženje ponovili uskoro, tjedan dana prije premjere Labuđeg jezera, te nastavili raditi još fotografija budući smo svi bili iznimno zadovoljni rezultatima.
Dva dana prije premijere družio sam se s Vladimirom, Leonardom i Emi u blizini HNK kada mi je Vladimir ponudio dvije karte za premijeru (Gogi i meni) koje je bilo apsolutno nemoguće pronaći.



Vladimir Malakhov Ambrotype from Robert Gojević on Vimeo.

 


 

fotografije: Leonard Jakovina


Vladimira Malakhova mnogi kritičari nazivaju plesačem stoljeća zbog njegova izrazito lirična plesnog stila i savršene plesne tehnike. Bio je prvak nekoliko velikih svjetskih baletnih kazališta, a dobitnik je i mnogih prestižnih međunarodnih baletnih nagrada.

Vladimir Malakhov rođen je 7. siječnja 1968. u ukrajinskome Krivom Rogu, gdje je s četiri godine počeo učiti balet u maloj baletnoj školi. Ubrzo su ga talent i plesačke predispozicije odvele u Moskvu u Državno akademsko koreografsko učilište, gdje je primljen u eksperimentalni razred izrazitih talenata kod Petra Pestova, jednoga od najplodnijih ruskih pedagoga, kod kojega je proveo svih osam godina školovanja. Godine 1986. sudjelovao je na važnome Međunarodnom baletnom natjecanju u Varni gdje je u juniorskoj kategoriji osvojio Grand prix. Poslije završene škole, odmah 1986. postao je član Moskovskoga klasičnog baleta, ugledne moskovske kazališne kuće koju su vodili koreografi Natalija Kasatkina i Vladimir Vasiljov. Kao najmlađi prvak toga kazališta u sljedećih je šest godina otplesao mnoge prve uloge klasičnoga neoklasičnoga i suvremenoga repertoara, od kojih su većinu na scenu postavili upravo Kasatkina i Vasiljov, a jedna od vrlo zanimljivih bila je Stvaranje svijeta na glazbu suvremenoga ruskog skladatelja Andreja Pavloviča Petrova. Usporedno je pohađao studij baletne pedagogije te diplomirao na Državnom institutu kazališnih umjetnosti, poznatom GITIS-u. Uslijedila su važna baletna natjecanja na kojima je redom dobivao nagrade; Zlatna medalja i Nagrada Sergej Lifar na Međunarodnome baletnom natjecanju u Moskvi 1989., Brončana medalja na Američkome međunarodnom baletnom natjecanju 1990., Premia la Danza u talijanskom Positanu 1996., Prix Benois de la Danse u Moskvi 1998., Prix Nijinsky u Monacu 2002. Godine 1992. gostovao je u Beču i ostao tamo kao prvak Bečke državne opere i baleta te ubrzo dobio i austrijsko državljanstvo. Sve više gostujući u mnogim baletnim kazalištima, od 1994. je angažiran kao prvak u Kanadskome nacionalnom baletu. U proljeće 1995. prvi je put nastupio na pozornici newyorškoga American Ballet Theatrea, u kojemu je odmah i angažiran kao prvak, istodobno nastavivši gostovati u Beču i drugim europskim gradovima.

Čest je gost Baleta u Stuttgartu i Berlinu, u kojemu 2002. godine postaje ravnatelj. Spajanjem triju baletnih kazališta, ustanova dobiva novi naslov Berlinski dr-žavni balet, a Malakhov postaje intendant te ostaje na toj poziciji sve do 2014.

U svojoj iznimno bogatoj plesačkoj karijeri, na mnogim je baletnim pozornicama interpretirao najvažnije uloge baletne literature. Publika diljem svijeta pamti ga kao princa Siegfrieda u Labuđem jezeru, Princa u Trnoružici i Princa/ Snježnoga kralja u Orašaru Čajkovskoga, Albrechta u Giselle Adama, Des Grieuxa u Manon Masseneta, Solora u Bajaderi Minkusa, Romea/Mercutia u Romeu i Juliji i Princa u Pepeljuzi Prokofjeva, Oberona u Snu ljetne noći Mendelssohna, Lenskoga u Onjeginu Čajkovskoga, Armanda u Dami s kamelijama Chopina, Iskendera u La Péri Dukasa, u Fokinovoj Chopiniani Chopina i mnogim drugim. Ostvario je mnoge upečatljive interpretacije u baletima najpoznatijih suvremenih koreografa, poput Georgea Balanchinea, Mauricea Béjarta, Hansa van Manena, Erika Bruhna, Johna Cranka, Johna Neumeiera, Rudolfa Nurejeva, Kennetha MacMillana, Matsa Eka, Twyle Tharp, Herolda Landera, Frederica Ashtona, Matsa Eka, Williama Forsythea, Nacha Duata, Maura Bigonzettia, a neke su kreirane upravo za njega.

Kritika diljem svijeta stalno je hvalila njegove izrazito lirične plesne kreacije, a japanski Dance Magazine tri ga je godine zaredom proglašavao Najboljim plesačem na svijetu (1992., 1993., 1994.)
I danas kadkada pleše u koreografijama koje ga privlače. Na Kubi je osnovao natjecanje Grand prix Vladimir Malakhov, a koreograf koji pobijedi dobiva priliku koreografirati solo za Malakhova. Njegovo ime jednako kao i u godinama aktivne plesačke karijere privlači puno publike te je u Berlinu organizirao koncert Malakhov i prijatelji, na kojemu je i nastupio.
Od 1999. bavi se koreografijom te je za Bečki državni balet kreirao Bajaderu Minkusa i Verdi-Ballet: The Masked Ball na Verdijevu glazbu, a za Berlinski državni balet Bajaderu Minkusa, Trnoružicu Čajkovskoga i La Péri Dukasa. Kontinuirano se bavi i baletnom pedagogijom, ponajprije u svojemu dugogodiš- njem matičnom berlinskom Baletu, ali i u mnogim drugim baletnim kazali- štima diljem svijeta. Niz godina profesionalno, materijalno i emocionalno pomaže Baletnoj školi u Kijevu, u rodnoj Ukrajini, kamo redovito odlazi spremajući talentirane učenike za natjecanja i putovanja na kojima pokazuju svoja postignuća. Godinama surađuje s Baletom u Tokiju kao umjetnički savjetnik, a često boravi u Japanu.

Nakon što je na različitim svjetskim pozornicama dvadeset četiri puta otplesao ulogu princa Siegfrieda u mnogim različitim koreografskim kreacijama Labuđeg jezera, prvi put sam koreografira ovaj slavni balet upravo za Balet Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, gdje prvi put i gostuje.

izvor: http://www.hnk.hr/vladimir-malakhov/