Radojka Sverko


Moja današnja gošća bila je jedna vrlo draga, zabavna i posebna žena. Moje simpatije osvojila je u samom startu, već u razgovorima preko mobitela dok smo dogovarali termin za portretiranje.

O njenom bogatom životnom iskustvu i svjetskom uspjehu čitao sam koliko mi je bilo dostupno preko interneta, računajući i zanimljivu biografiju na njenoj web stranici koju toplo preporučujem: http://www.radojkasverko.com Međutim, svojom toplinom i jednostavnošću potpuno me je osvojila. Družili smo se pet sati, a vrijeme je proletjelo.

Od mnogih tema i priča koje smo načeli, svakako bih izdvojio onu trenutno najaktualniju, o nedavno preminulom David Bowieu.

Bilo je to vrijeme s početka Bowieve karijere kada su se dopisivali i bili često telefonski u kontaktu. Upoznali su se na festivalu 1969 u Firenci ( godinu dana prije bili su i na festivalu u Malti / na oba festivala ga je pobijedila ) i odsjeli u obližnjem dvorcu Monsumano. Bowie, njegova buduća supruga Angela i moja gošća pronašli su tri mala mačića i skrivali ih u dvorcu potajno noseći mlijeko iz restorana. Kasnije su ih prošvercali u avion skrivene u torbama da bi na koncu jedan mačić završio u Begiji a dva je udomio Bowie u svom Londonskom domu. smile emoticon

Znao sam za ovu priču ali vjerujte mi, jedno je nešto pročitati, a drugo čuti direktno od naše velike pjevačke dive…:)

Radojka-Sverko_Robert-Gojevic-2

Radojka-Sverko_Robert-Gojevic-3


Radojka-polaroid_Robert-Gojevic


Radojka-Sverko_Robert-Gojevic2web

Radojka-Sverko_Robert-Gojevic3web

Radojka-Sverko_Robert-Gojevic4web



„U Rio de Janeiru 1970. dogodila se još jedna prekretnica u mojoj karijeri. Bio je to svjetski festival pop glazbe, na kojem su nastupali izvođači iz cijelog svijeta. Nijedan festival koji se danas održava, ne može se usporediti sa tim. Članovi žirija bili su najveće zvijezde : Ray Conief, Paul Simon, Spanky Wilson, Shirley Bassey, Burt Bacharach…. a nastupali su predstavnici iz 46 zemalja. Pjesma koju sam pjevala zvala se “The World Is Mine”. Na velikim pozornicama i s velikim orkestrom funkcioniram bolje nego s malim, potpuno se stopim s binom. Dakako, postojala je neka doza uzbuđenja, ali bila sam toliko sigurna u sebe da mi se danas, kad ponovno proživljavam sve one događaje i ono uzbuđenje, čini kako zapravo nisam bila svjesna što se događa oko mene i što sve to meni znači. Na tom festivalu proglašena sam pobjednicom. Kada sam se već našla na sceni, počelo je nekakvo komešanje iza pozornice i meni je, već kao pobjednici festivala, dodijeljeno drugo mjesto zbog, kako su rekli, greške u prebrojavanju glasova. Na moje se mjesto popeo argentinski pjevač Piero. To je bio skandal, ali donio mi je veći publicitet nego da sam bila prva. Proglasili su me najboljom pjevačicom u svijetu, a ja sam to prihvatila kao utješnu nagradu. To je izazvalo veliki broj napisa o Alfiju Kabilju i meni. Uslijedili su festivali u Tokiju, Seulu, u Ateni, Puerto Ricu, Caracasu, Curacau na Nizozemskim Antilima, “Bratislavska lira”, pa opet Rio de Janeiro, Los Angeles, New York, i sa svakog sam se festivala vraćala s nagradama. Davida Bowiea pobijedila sam 1969. godine i ta se godina ne spominje kad se priča o njegovoj karijeri. Danas mi se čini kao da su se svi ti uspjesi događali nekome drugom. Dodirujući zvijezde na svjetskim pozornicama, nisam dozvolila sebi uobrazilju nedodirljivosti. I danas, kada sam “ispekla zanat” i kada mogu reći da bez straha vladam pozornicom, svjesna sam jednakosti sebe i ljudi koji me slušaju. Mene nitko iz moje zemlje nije poslao, delegirao. Alfi i ja bili smo jedna ekipa, dok su ekipe drugih zemalja imale osam, devet članova. Svoju sam garderobu uvijek nabavljala sama. Sve moje haljine bile su rukom šivane i krojene. O mojoj se garderobi brinula moja dugogodišnja prijateljica gospođa Anita Baričević Kalina. U Riju sam nosila malu, bijelu mini haljinu, a preko nje bijeli plašt od iste tkanine, raskošno optočen nojevim perjem. Proglašavali su me najelegantnijom damom festivala i dospijevala sam na naslovne stranice svjetskih časopisa. U Riju sam imala šminkera Anaela, koji je postao poznat nakon što je dugo šminkao Verusku, tada poznatu manekenku. U to sam doba imala toliko novaca da sam ga angažirala kako bi se brinuo o mom izgledu od jutra do mraka. Nosila sam turbane ili bih imala prikladan šešir. Uspjesi u svijetu nisu promijenili ni mene, a ni odnos mojih ukućana prema meni. Onog trenutka kada bi se zastori spuštali, kada bi se ugasile kamere, u meni se javljao osjećaj – da mi je biti doma. Uvelike sam razlikovala pozornicu od kuće : bile su to dvije potpuno različite Radojke. Došla sam kao pobjednik iz Rija, gdje me čekalo dijete, svekrva, obitelj. Trebalo je kuću počistiti, pospremiti.“


http://www.radojkasverko.com/biografija.htm

 


[slider navigation_style=”arrows”]
“Promatrajući sada svoju karijeru iz pozicije nekog drugog, stvarno je sve to jedan čudan splet okolnosti. Vratiš se s Alfijem Kabiljom s Kanarskih otoka s nagradom, dođeš u svoju zemlju, a tu muk, kao da se ništa nije dogodilo. Uvijek mi se tako događalo nakon svjetskih uspjeha. Nikada mi ovdje život nije bio lakši, zato što smo vani bili uspješni. Nitko nas nije dočekivao, nisu nas čak odavdje ni delegirali na te manifestacije, već smo se isključivo odazivali na pozive glazbenih festivala i tako je to trajalo godinama. Međutim, da je bilo drugačije, ne bih vidjela svijeta i toliko naučila. U to su vrijeme u žirijima sjedili stručnjaci od svjetskoga formata, primjerice Paul Simon, Burt Bacharach, Shirley Bassey, Joe Zawinul, Nancy Wilson… Tada je imperativ bio glas, a ne izgled kao danas. Ti su me ljudi i obavezivali da se konstantno glazbeno educiram. Šireći glazbene horizonte, ovladala sam i repertoarom s kojim se moglo nastupati sa svjetskim orkestrima. S pjesmama koje sam izvodila po domaćim festivalima, nisam mogla nastupati vani. To je isuviše jednostavno glazbeno štivo. Primjerice, naša je klapska glazba strancu koji ne osjeća i ne razumije o čemu se tu pjeva, isuviše jednostavan glazbeni izričaj, zato sam uglavnom izvodila američku glazbu.”

Radojka Šverko
Izvor: http://www.novilist.hr/Scena/Glazba/Radojka-Sverko-Zivot-mi-nije-bio-ruzicast-ali-sretna-sam-jer-su-moj-trud-i-talent-prepoznati?meta_refresh=true | autor: Sandra Sabovljev
“…imala sam svoju emisiju početkom sedamdesetih, u jednoj je gost bio i Julio Iglesias. A ovdje sam negdje u isto vrijeme jednom prilikom zakasnila na zagrebačku televiziju na zakazani termin dvadesetak minuta jer sam putovala iz Rijeke. Urednik se jako izvikao na mene i kazna je bila ta da nisam smjela na televiziju godinu i pol. Zamislite takve mjere danas, kada pojedini pjevači ne samo da kasne, nego se i ne pojavljuju u dogovorenim emisijama.”.
Radojka Šverko
Izvor: http://www.novilist.hr/Scena/Glazba/Radojka-Sverko-Zivot-mi-nije-bio-ruzicast-ali-sretna-sam-jer-su-moj-trud-i-talent-prepoznati?meta_refresh=true | autor: Sandra Sabovljev

“Život mi nije bio ružičast. Dva sam se puta razvodila i uzimala sa sobom dijete, auto i kofer. Drugi put je to bilo 1983. godine, kada je moja mlađa kći Ana imala tek nekoliko mjeseci. Željela sam si tada, sredinom osamdesetih, osigurati bolju egzistenciju, tražila sam da me zaposle u Komediji gdje sam nosila nekoliko rola, pjevala Janu u »Gubec-begu«, Fantine u »Jadnicima« i to do samog sedmog mjeseca trudnoće. Kako god, nisu me zaposlili, nisam dobila pozitivan odgovor ni od Jugotona gdje sam molila da mi se omogući da snimim samostalni album. Mislila sam da ću dobiti LP i da će se tako zavrtjeti koncerti i turneje, da ću malo bolje živjeti… Odbili su me tada i u Koncertnoj direkciji gdje sam pitala da sudjelujem u turneji po Sovjetskom Savezu… Kucala sam na sva ta vrata, ali odbili su me… Svejedno, sam se snašla, radila i preživjela.”

Radojka Šverko
Izvor: http://www.novilist.hr/Scena/Glazba/Radojka-Sverko-Zivot-mi-nije-bio-ruzicast-ali-sretna-sam-jer-su-moj-trud-i-talent-prepoznati?meta_refresh=true | autor: Sandra Sabovljev
[/slide] [/slider]