ČOVJEK I POLaroid

ROBERT GOJEVIĆ kao umjetnički fotograf sklon povijesnim, alternativnim i eksperimentalnim fotografskim procesima svoju inspiraciju nalazi u nemogućim misijama. Zato nas ne treba čuditi posezanje za instant fotografijom i povezivanje s grupom fotografskih entuzijasta okupljenih oko tima Impossible Project. Nakon bankrota Polaroida početkom 21. stoljeća, niza prodaja i preuzimanja tvrtke, eklektična umjetnička ostavština bila je moćnija od ekonomske računice. Nakon što je Polaroid odustao od proizvodnje instant filmova, tim Impossible Project otkupio je 2008. godine staru Polaroidovu tvornicu u Nizozemskoj. Fotografi entuzijasti razvijali su novu tehnologiju instant filma namijenjenu starim Polaroid kamerama. Kao kuriozitet možda treba napomenuti promjenjivost odnosa prema instant fotografiji. Naime, nakon što je Impossible Project prisjetio na analognu sanjivu prirodu vintage fotografije, Polaroid se o svojoj 80. obljetnici postojanja 2017. godine, ponovno aktivirao, plasirajući novu marku Polaroid Originals i analognu kameru OneStep 2. Tim je činom Impossible Project, zapravo, postao dio povijesti instant fotografije.

Gojević je podupirao Impossible Project od samih početaka. »Blur« je objavio razgovore s pripadnicima tima koji su se na granici umjetnosti i tehnologije borili s nestabilnom formulom, fiksiranjem fotografija i slikama koje su nepovratno nestajale. U eri nepodnošljive lakoće postojanja digitalne fotografije, fotografi okupljeni oko Impossible Projecta posjeduju nešto od Beckettovih antijunaka teatra apsurda, istovremeno izgubljenih i odlučnih u svom pristupu i filozofskoj namjeri stvaranja nove fotografije s tradicijom. Vizija fotografa okupljenih oko nemogućeg projekta bila je oživljavanje materijalne pojavnosti analogne fotografije i njezino predstavljane novoj, digitalnoj generaciji. Upravo je to bio okidač koji je privukao Gojevića. Svojevrsno ironiziranje filozofije egzistencijalizma u svojoj je osnovi traženje smisla i ciljeva u suvremenoj fotografskoj praksi. »Da je lako mogao bi svatko« osnovni je moto Robert Gojevića. Autor je zauzeo jasan umjetnički stav prema suvremenoj fotografskoj umjetnosti. Situacija u kojoj se fotografi nalaze na raskrižju i odlučuju se za teži put, posjeduje mudrost tradicije, dramu iskustva i ironiju neočekivanog obrata. Zajedno čine formulu i emocionalni naboj kojeg posjeduju antijunaci. Dramu nalazimo i u situaciji u kojoj nepostojanost testnih filmova posjeduje odlike životnih situacija, prividnih promjena u kojima je nestajanje dio povijesti koja se ponavlja. U činjenici nestajanja slike leži drama i apsurd besmislenih pokušaja rada na testnim filmovima. Pitanje propadanja fotografije i nestajanja slike, u Gojevićevom slučaju nije samo pitanje nestabilne formule fiksiranja testnih filmova. Izlaganje blijedih i potpuno izgubljenih fotografija sadrži određenu dozu konceptualnog pristupa, njegov je autorski prikaz besmislenosti i apsurda umjetničke egzistencije.

Draženka Jalšić Ernečić | viši kustos
Koprivnica, 3.12.2018.