Leonard Jakovina


U zadnjih nekoliko godina upoznao sam uistinu iznimno puno zanimljivih ljudi. Osjećam se privilegiranim što sam kao svojevrsni pustinjak pronašao način putem kojeg sam svijet doveo u svoj dom. Jedna od dražih osoba koje želim izdvojit je Leonard Jakovina (ravnatelj baleta u HNK) s kojim sam se u relativno kratkom periodu nekoliko puta družio. Dojmio me se kao umjetnik i čovjek osobina koje su rijetke, a meni vrlo važne.

To su dakako sasvim drugi razlozi od onih zbog kojih su pomahnitale neke moje drage susjede kojim kao vrlo diskretan čovjek nikad neću otkrit identitet pa taman mi inkvizicija čupala nokte 😉.

Dakle, Leonarde, dragi prijatelju, kad dođeš ponovno kod mene na čašicu finog konjaka pripazi dobro jer postoji velika mogućnost da baš u tom trenutku navrati poneka susjeda kojoj je baš u tom nezgodnom trenutku zafalilo šećera koji je kod mene slađi nego li onaj u trgovine preko puta kuće 🙂.


 

 





 

 

Leonard Jakovina rodio se 9. studenoga 1981. u Zagrebu, gdje je 1997. završio Školu za klasični balet. Školovanje je nastavio u Münchenu na Visokoj školi za glazbu i kazalište, gdje je diplomirao 2000. Iste godine dobio je angažman u Bayerisches Staatsballettu u Münchenu, da bi od 2001. bio angažiran u berlinskome Staatsballettu, u kojemu 2003. dobiva status solista velikih uloga.

U proteklih četrnaest sezona s jednakim je uspjehom interpretirao velik broj uloga klasičnoga, neoklasičnoga, suvremenoga i modernoga repertoara, od kojih su neke kreirane upravo za njega, primjerice Madijin Don Juan, Bigonzettijev Caravaggio, Mujićev Out of 99. U svojim je matičnim kazalištima surađivao s najpoznatijim koreografima današnjice te u njihovim baletima ostvario uloge najširega raspona. Bio je Drosselmeyer u Orašaru, Benno / Rotbart u Labuđem jezeru, Jefferson Hogg u Das Flammende Herz i Hilarion u Giselle u koreografijama Patricea Barta, Plava ptica / Pas de cinq u Trnoružici Rudolfa Nurejeva, Paris / Tibaldo u Romeu i Juliji i Gremin u Onjeginu Johna Cranka, Zatvorski čuvar / Mladić u Manon Kennetha MacMillana, Orion u Sylviji Frederica Ashtona, Princ u Snjeguljici Angelina Preljocaja, Smrt u Peer Gyntu Heinza Spoerlija, Alter ego u Tchaikovskome Borisa Eifmana, Don Juan u istoimenom baletu Giorgia Madie, Kralj Miševa u Orašaru Vasilija Medvedeva i Jurija Burlake. Nastupio je u slavim suvremenim baletnim djelima, poput Black Cake i Bits and Pieces Hansa van Manena, Svadebka, Symphony in D, Forgoten Land Jiříja Kyliana, Dama s kamelijama i Pepeljuga Johna Neumeiera, Aida Nilsa Christiea, Bajadera Patricea Barta, Don Quijote Rayja Barre, Händel / Corelli Lucinde Childs, Trnoružica, Pepeljuga, Bajadera Vladimira Malakhova, The second Detail Williama Forsythea, Variations on a Theme by Haydn Twyle Tharp, Fancy Free i The Concert Jeromea Robbinsa, This Christiana Spucka, Ballet Imperial i Apollo Musagete Georgea Balanchinea, Ein Lindentraum, Mozart– Klavierkonzert, Schumann – druga simfonija i Žar ptica Uwea Scholza, Le Parc i Noći Angelinea Preljocaja, Out of 99 Lea Mujića, Symphony of Sorrowful Songs Ronalda Savkovića, Courting the Invisible Jodie Gates, Bruch: Violin Concerto No. 1 Clarka Tippeta, Caravaggio Maura Bigonzettija, Egopoint Nadje Saidakove, The Sofa Itzika Galilija, Archangelo Nacha Duata, Ring um den Ring Maurice Béjarta i dr.

U zagrebačkom Baletu gostovao je dva puta, nastupivši kao Zlatni Idol i Solor u Bajaderi u koreografiji Dinka Bogdanića 2002. i Apolon u premijernoj izvedbi Apolona muzageta u koreografiji Georgea Balanchinea 2003.

S münchenškim i berlinskim baletom sudjelovao na mnogim turnejama diljem Njemačke, u Švicarskoj, Španjolskoj, Rusiji, Japanu, Kini, Tajlandu, Tajvanu, Indiji i dr. Često je i samostalno gostovao na baletnim gala-koncertima, primjerice Malakhov i prijatelji u Japanu i Poljskoj, Prix de Benois u Moskvi, s Baletom MNT iz Skoplja kao Romeo, u predstavi Romeo i Julija u koreografiji Staše Zurovca, gostovao je na Ohridskome festivalu te na 58. Pula film festivalu.

Posljednjih godina bavi se i pedagoškim radom te priprema kolege plesače za različita međunarodna natjecanja i gala-koncerte na europskim baletnim pozornicama (Italija, Njemačka, Francuska, Španjolska).

Godine 2003. bio je nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta za iznimno baletno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina, a 2009. Berlinska teatrološka zajednica nominirala ga je za godišnju nagradu kao najperspektivnijeg umjetnika u kategoriji opera / drama / balet. O njegovoj karijeri i postignućima njemački tv-kanal ZDF snimio je 2010. kratak dokumentarni film pod naslovom Der Tänzer, u sklopu serijala Die Theatermacher.

Od prosinca 2014. Leonard Jakovina obnaša funkciju ravnatelja Baleta Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

izvor: http://www.hnk.hr/biografije/leonard-jakovina/