Dusko Sibl


Dusko-Sibl2_Robert-Gojevic

Dusko-Sibl-Robert-Gojevic


Dusko-Sibl_polaroid-Robert-Gojevic


Dusko-Sibl_Robert-Gojevic2-web

Dusko-Sibl_Robert-Gojevic3-web

Dusko-Sibl_Robert-Gojevic4-web

 


[slider navigation_style=”arrows”]

“Moj je instinkt pomalo vezan za barok, barok u smislu bujanja organskih oblika i pomaka u kompoziciji koja nije statična i klasična. Ono što radim vrlo je emotivno i instinktivno. Uvijek sam bio sklon filmovima iz 1920-ih, film noiru, Fritzu Langu i njegovim crno-bijelim kadrovima s puno sjena i kontrasta, od “Metropolisa” i “Dr. Mabusea” do “Tisuću očiju”. I u mojim slikama ima puno očiju. Volim ekspresionističke filmove, koji su pomaknuti, kao i Krležine rane drame poput “Vučjaka”, gdje se usporedo odigrava nekoliko radnji. I naše je doba slično, bombardiraju nas tisućama informacija u kojima se vrlo teško snalazimo. Zato su moje slike stalno u pokretu, nema smirenosti.”

Dusko Sibl
Izvor: http://www.nacional.hr/intervju-dusko-sibl-u-hrvatskoj-se-forsiraju-netalentirani-umjetnici-koji-kopiraju-edu-murtica/ | autor: Iva Korbler

“Uvijek sam volio raditi rukama, u tri dimenzije, dok sam bio mlad. Ali to je puno teže, jer često putujem pa mi je lakše prevoziti papire, slike. Jako me zanima i svjetlo. Ljudsko tijelo ostaje, ono simbolizira sve drugo, ne znam, možda sam i zarobljen njime. Ali moji se radovi poprilično mijenjaju, uopće svih ovih godina nisu stilski jednaki.”

Dusko Sibl
Izvor: http://www.nacional.hr/intervju-dusko-sibl-u-hrvatskoj-se-forsiraju-netalentirani-umjetnici-koji-kopiraju-edu-murtica/ | autor: Iva Korbler

“Svjestan sam toga da smo svi pola-pola. Gledam ljude kao pojedince. Mnogo je toga i stvar odgoja, osim hormona. U našoj sredini ta je muška kultura užasno dominantna, kao i taj strah od ne-muškoga. U nekim drugim kulturama to uopće ne postoji. Mnoge su žene dominantne, snažne, divne su i ja mogu učiti od njih, ne vidim ih inferiornima.

Moje slike sve to reflektiraju, ali i moje vlastite probleme i komplekse, naravno. Moje su slike poštene, to što nema spolnih organa, i to je pošteno. Moji profesori na Kraljevskom koledžu govorili su mi da je ljude jako lako uplašiti i šokirati, pa ako slikaš spolnost, slikaj ju izrazito naglašeno, kao u japanskim gravirama, da se sve vidi posve eksplicitno, ili nemoj uopće. Ako s tim imaš psihološki problem, kao što ga ja imam, još uvijek, iz raznih razloga, nemoj uopće. Smiješno je vidjeti grčke skulpture odraslih muškaraca s malim dječačkim penisom, to je bez veze. Bolja onda ništa, jer je to laž. Sve dok u svojoj glavi potpuno ne pomirim tko sam i što sam, time se neću baviti. Iako će sada u Galeriji Laval Nugent biti izložena jedna takva slika, iz mladosti.”

Dusko Sibl
Izvor: http://www.nacional.hr/intervju-dusko-sibl-u-hrvatskoj-se-forsiraju-netalentirani-umjetnici-koji-kopiraju-edu-murtica/ | autor: Iva Korbler
[/slide] [/slider]

 


 


Duško Šibl rođen je 1951. godine u Zagrebu. Godine 1977. diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu grupu komparativne književnosti i povijest umjetnosti. U Londonu završava studij slikarstva na Byam Shaw School of Art 1982. godine, a 1986. magistrira na glasovitom Royal College of Art.

Živeći i radeći na tri ključne adrese svoga umjetničkog djelovanja; u Zagrebu, Londonu i Dubrovniku, Šibl od 1982. g. samostalno izlaže i sudjeluje na važnim skupnim izložbama u domovini i Europi. Osobite uspjehe u međunarodnom umjetničkom svijetu postiže 1985.g. kad mu vodeća londonska publikacija s izložbama i galerijama za srpanj na naslovnoj stranici objavljuje reprodukciju tempere Bez naslova te kad su mu dva rada uvrštena u glasoviti Pirellijev kalendar za 1986.g. Tadašnji umjetnički direktor i dizajner, Martyn Walsh, izabrao je dvanaest slikara s Royal College of Art oblikujući u suradnji s njima te fotografom Bertom Sternom 24 kompozicije među kojima dvije (za srpanj) donose Šiblovu slikarsku viziju modela Glorije. Iste je godine imao vrlo zapaženi nastup u okviru Drugog internacionalnog sajma suvremene umjetnosti u uglednom izložbenom prostoru, londonskoj “Olympia Exhibition Hall” i prvu veću monografsku izložbu u domovini, u zagrebačkoj Galeriji Forum, za koju mu je predgovor katalogu napisao profesor Peter de Francia.

Od prve samostalne izložbe u Dubrovniku 1988.g. Šibl je u tom hrvatskom kulturnom središtu, što ljetnih mjeseci privlači šaroliki i poticajni umjetnički svijet, izlagao gotovo svake godine.

Potvrđujući se kontinuirano slikarom izvanredna metjea i zanimljive likovne osobnosti osvajao je galerije, publiku i Grad da bi naposljetku bio osvojen. Među mnogobrojnima koji su, samo tijekom 20. stoljeća, nadahnuće crpili i motive tražili u Dubrovačkoj arkadiji i penganju Grada u okviru od zlata Šibl je zadnja, ali nedvojbenoj ne i posljednja akvizicija. Tijekom Domovinskog rata, kad su agresori najžešće napadali Dubrovnik, Šibl u njemu boravi po više mjeseci godišnjeslikajući realističke vedute i opustjeli krajolik hrabreći sebe i Dubrovčane u neumoljivoj borbi za golli opstanak. Odgovarajući na novinarevo pitanje ovako se prisjetio tog razdoblja: Vrlo sam hermetičan slikar, koji se bavi ljudskim likom što meni znači sve moguće. I nisam nikada previše gledao vanjski svijet. Ali tada sam se bavio krajolicima, što je vrlo arhaično. Ako me to pitate, i danas više gledam boju mora, ljepotu Grada i kako je svaki put sve drukčije i kako se ništa ne ponavlja. Ne može čovjek koji ovamo dolazi godinama ne osjetiti neki utjecaj Masle, Pulitike i drugih. Zapazio sam u svojim bojama, koje su nekad znale biti i plavkaste i sivkaste, da se počela pojavljivati mediteranska paleta. Trebalo je dosta godina da se to počne događati i počelo se događati. Danas u Dubrovniku ima stan-atelijer i u njega “ne dohodi samo odmora radi” već u njemu živi i radi veliki dio godine.

Godine 1996. izlaže u Galeriji Forum 25 radova u ulju, pastelu i ugljenu. Izložba je bila osobito zapažena, a tri eseja, poticajna za njegovo daljnje stvaralaštvo, napisali su Tonko Maroević, Saša Vereš i Guido Quien.

Već sljedeće godine u dubrovačkoj Galeriji Kazališta Marin Držić izložio je pastele i crteže u ugljenu iz ciklusa Tijela u pokretu što su nastavili svi u jednom dahu tijekom pregnantnog višemjesečnog rada iste godine.

U Dubrovniku je izlagao i 1998.g., a prošlu se godinu odrekao izlagačkih napora. Odlučivši predstaviti u Zagrebu najnovije radove, u cijelosti se posvetio slikanju uljanim bojama na platnima većih dimenzija iskazujući prirodnu i vječnu želju za potvrđivanjem “u vlastitom dvorištu”, koje pak, na zajedničku radost, opet zrači europskim sjajem.

Duško Šibl danas radi i od svog slikarstva živi kao slobodni umjetnik ili disciplinirani boem – kako je sam sebe prozvao, kojeg pored atelijera, s Londonom, Zagrebom i Dubrovnikom, vežu postojane duhovne i kreativne veze.

 


http://www.duskosibl.com/