Dunja Vejzovic


Ono što me prvo dojmilo kod Dunje Vejzović je to što je ona uistinu otkačena… Kad sam detaljnije pročitao njenu biografiju bio sam malo zabrinut. Pa o čemu ću razgovarati s tako cijenjenom osobom velikoga međunarodnoga ugleda. No, vrlo brzo ispostavilo se da sam se nepotrebno brinuo. Potpuno me osvojila svojom jednostavnošću. Da biste me razumjeli o čemu govorim najbolje je pročitati što sama kaže za sebe:

“Jako me ljuti kad me, uglavnom novinari, nazivaju divom, zvijezdom i koječime, a ja se uopće tako ne osjećam. Ja sam učinila sve da u životu postanem i ostanem potpuno samostalna, svoja, da živim na način kako to ja želim. Znate diva mora biti cijeli dan i u svakoj prilici našminkana, dotjerana, u visokim petama! A ja želim živjeti punim plućima i ne želim robovati tako ispraznim stvarima. Ja sam otkačena osoba, neobično cijenim ljepotu, ali možda imam drugačiju percepciju estetike i ljepote. To je nešto više od onoga što pokazujemo drugima”.

Dunja-Vejzovic_2_Robert-Gojevic

Dunja-Vejzovic-3_Robert-Gojevic

Dunja-Vejzovic_Robert-Gojevic1


Dunja-Vejzovic-polaroid-web


Dunja-Vejzovic-2-07lis2015-web

Dunja-Vejzovic-3-07lis2015-web

Dunja-Vejzovic-4-07lis2015-web

 


[slider navigation_style=”arrows”]
“Baš nisam voljela što me se uvijek nastojalo zapečatiti kao Wagner pjevačicu. Uporno sam se protiv toga borila nastojeći pjevati i druge divne kompozitore. Fahovi su samo smjernice koje olakšavaju agentima i kazalištima da odaberu pjevača za neku ulogu. Ali na kraju krajeva, pjevač može doći do velikog uspjeha jedino i samo svojom različitošću, a ne sličnošću sa drugim pjevačima. Mislim da postoje uloge koje nekom pjevaču pašu i druge koje ne pašu. Naravno da pjevačica u svojem fahu mora moći otpjevati neku ulogu. Ali pita se kako. Dešavaju se krasne kreacije van faha.”

Dunja Vejzović
Izvor: http://objektivno.hr/dunja-vejzovic-ljuti-me-kad-me-nazivaju-divom-ja-sam-otkacena-osoba-33128 | autor: Objektivno

“Jako me ljuti kad me, uglavnom novinari, nazivaju divom, zvijezdom i koječime, a ja se uopće tako ne osjećam. Ja sam učinila sve da u životu postanem i ostanem potpuno samostalna, svoja, da živim na način kako to ja želim. Znate diva mora biti cijeli dan i u svakoj prilici našminkana, dotjerana, u visokim petama! A ja želim živjeti punim plućima i ne želim robovati tako ispraznim stvarima. Ja sam otkačena osoba, neobično cijenim ljepotu, ali možda imam drugačiju percepciju estetike i ljepote. To je nešto više od onoga što pokazujemo drugima”.

Dunja Vejzović
Izvor: http://objektivno.hr/dunja-vejzovic-ljuti-me-kad-me-nazivaju-divom-ja-sam-otkacena-osoba-33128 | autor: Objektivno

“Ja nisam stvaralac, ja sam interpret. Bijeli papir, to nisam ja”

Dunja Vejzović
Izvor: http://www.jutarnji.hr/dunja-vejzovic-moj-veliki-povratak-na-kazalisnu-scenu/1312611/ | autor: Luka Benčić
[/slide] [/slider]


Dunja Vejzović rođena je 20. listopada 1943. u Zagrebu, gdje je 1966. na Likovnoj akademiji diplomirala grafiku, a na Muzičkoj 1969. pjevanje. Usavršava se u liedu na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu. Debitira u zagrebačkom HNK ulogom Ariela u Šulekovoj operi Oluja. Prvi joj je angažman u nirnberškoj Operi (1971). Debitira 1978. na znamenitom festivalu u Bayreuthu, gdje iduće dvije sezone trijumfira u Parsifalu.

Pod Karajanovim vodstvom snima tri velike Wagnerove uloge: Kundry – Parsifal (DGG), Ortrud – Lohengrin (EMI) te Sentu – UkletiHolandez (EMI) i oduševljava na Uskrsnim festivalima u Salzburgu (1980, 1981, 1984)… Nastupala je na najuglednijim opernim scenama i svjetskim koncertnim podijima: Tannhauser (Metropolitan, 1978), Trojanci (Scala, 1979), koncertna izvedba Le Cid (Pariz, 1981); pod Kleiberovim vodstvom – Wozzecksuite (Beč, 1982) te pod ravnanjem Abbada (London – 1985, Bečka državna opera – 1990). Pod Maazelom nastupa u Requiemu (Cleveland, New York, 1982), slijede Ukleti Holandez (Bečka državna opera, 1983), Suor Angelica (Scala, 1983), Nabucco (Karakaline Terme u Rimu, 1984), Medeja i Salambo (Pariška opera 1986), Alceste pod Eschenbachovim ravnanjem (Stuttgart, 1987), Parsifal u Wilsonovoj režiji (Hamburg – 1990, Houston – 1991), Fierrabras pod Abbadovim ravnanjem (Bečka državna opera, 1990) te Hagoromo, također u Wilsonovoj režiji (Firenca, 1994). Operna je primadona svjetskoga ugleda; osobito se proslavila kao nenadmašna vagnerijanka. Sustavno bogati svoj jednakovrijedan koncertni repertoar i popijevkama Gounoda, Masseneta i Berlioza, Čajkovskog i Rahmanjinova, Schuberta, Schumanna i Brahmsa, Wolfa, Berga i R. Straussa te Granadosa i de Falle. S glazbeno-scenskom družinom VE-RO (Vejzović – Romanowski) utemeljenom 1993. realizira glazbeno-scenska djela koja promoviraju mlade pjevače: operu-oratorij Prikazanje duše i tijela (režija Romanowski) i Giulio Cesare (režija Medvešek). Umjetnica je respektabilne diskografije (EMI, DGG, Virgin Classics…). Unutar ­­­­­VE-RO Visiona objavljuje tonske nosače zvuka: In Memoriam Lovro von Matačić, Winterreise i prvu zbirku autohtonog folklora u Hrvatskoj Ovo je naše najbolje, kao i iscrpnu monografiju na 216 stranica s više od 300 fotografija i CD-om s presjekom njezinih interpretacija (1966 – 2004). Od godine 1995. bavi se i pjevačkom pedagogijom, prenoseći svoje golemo umjetničko iskustvo i mladim naraštajima (Graz 1996/97, Zagreb 1995-2000). Bila je profesorica na Hochschule für Musik und darstellende Kunst u Stuttgartu. Dunja Vejzović je osnivački član svjetskog kluba Soroptimist Zagreb od 1995. Danas u istom klubu u Stuttgartu sudjeluje u mnogim humanitarnim i angažiranim projektima. Kroz tvrtku VERO Vision, uz HNK, inicijator je i organizator Hrvatskog natjecanja za stipendiranje mladih profesionalnih pjevača. S gostima profesorima na otoku Rabu od 2001. drži majstorske tečajeve za Lied i Opernu interpretaciju. Njezini studenti imaju mnogo uspjeha na natjecanjima i u svojim angažmanima: Krešimir Stražanac – 2. nagrada na natjecanju La Voce i angažman u Züriškoj operi; Christina Landshamer – mnogi koncertni i operni nastupi (Stuttgartska opera, Strasbourg) te turneje sa Peterom Schreierom; Fanie Antonelou 1. nagrada na međunarodnom natjecanju Maria Calas i disciplini Oratorij; Marko Špehar stalni angažman u Stuttgartskoj operi…

Dunja Vejzović je predsjednica Društva Richarda Wagnera Zagreb (2005).

Dobitnica je prestižne nagrade Orphée d´or – Fany Heldy za snimke Kundry (1981-82) te Ortrud (1984), kao i Milke Trnine (1982), Vladimira Nazora (1983), Orlanda (1989) te Josipa Štolcera Slavenskog (1993). Nositeljica je odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996). Primila je brojne nagrade Porin (za najbolju vokalnu izvedbu, za najbolju solističku ili komornu izvedbu te za album godine) kao i Porina za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (1999). Porina je primila i 2003. godine za album godine i najbolju solističku ili komornu izvedbu. Njemački savezni križ za zasluge (Bundesverdienstkreuz) primila je 2010. godine za iznimne zasluge u brojnim humanitarnim, socijalnim i kulturnim projektima. Nagrada hrvatskog glumišta dodijeljena joj je 2013. godine za svekoliki doprinos opernoj umjetnosti.